Razgovarali smo s Višnjom Kovač Vezmarović, obiteljskom putnicom koja je do danas proputovala 49 zemalja, čija je životna priča isprepletena avanturom, majčinstvom i ljubavlju prema putovanjima.
Tijekom dvadeset godina zajedničkih putovanja njezina obitelj stvorila je dragocjene uspomene diljem svijeta svjedočeći ljepotama različitih kultura i pejzaža. Danas Višnja s radošću promatra kako njezina djeca samostalno koračaju po globalnoj mapi, što je nije spriječilo da i sama dalje samostalno nastavi otkrivati ljepotu svijeta.
Višnja je i učiteljica koja dijeli znanje o biologiji u sisačkoj gimnaziji, no edukacije ne provodi samo u školskim klupama, već svojim iskustvom „s terena” educira i sve one koji žele učiti i doznati više o ljepotama svijeta. Čini to na svojem blogu i na društvenim mrežama pod nazivom Croatian traveler. U slobodno vrijeme uživa u osvajanju vrhova planina te pronalazi mir uz dobru knjigu ili uživanje u omiljenoj seriji.
Otputujte s nama u svijet Višnje Kovač Vezmarović, svijet u kojem strast prema znanju, avanturi i osobnom rastu kroz putovanja čini srž njezina jedinstvenog životnog stila.
Šareno putovanje kroz sjećanja: od dopisivanja s tinejdžerima do obiteljskih avantura
Ljubav prema putovanjima za Višnju je započela još u srednjoj školi kada se dopisivala s tinejdžerima diljem svijeta, i to običnom, zemaljskom poštom, što je danas nezamislivo. Uvijek ju je zanimalo kako se živi u drugim zemljama i čime se bave njezini vršnjaci. S vremenom je to preraslo u ljubav prema putovanjima, a danas putuje kad god ima slobodnog vremena i kad joj financijske mogućnosti to dopuštaju.
Muzejske avanture i prilagodbe djeci
Prema Višnjinim riječima, dok su djeca bila manja i s obzirom na multigeneracijske želje i potrebe, zajednička su putovanja imala drukčiji tempo, a uvijek su uključivala i neki zabavni sadržaj. Objašnjava nam: „Imala sam sreću da su moja djeca od malih nogu voljela ići s nama po muzejima gdje bismo im obično pričali različite priče da ih zainteresiramo za ono što gledamo, iako moram priznati da se posjet muzeju ponekad znao svesti i na trčanje za djecom po njemu! Još se i sada sjećam posjeta moje dvadesetomjesečne kćeri Prirodoslovnom muzeju u Londonu. Toliko je bila oduševljena nekim dijelovima da je obišla cijeli taj muzej hodajući i trčeći – vjerojatno je među rijetkom djecom te dobi koja su učinila tako nešto!
Znalo se dogoditi i da prvo sjednemo s djecom u restoran brze hrane da oni pojedu, a onda svi skupa odemo u neki drugi restoran da se suprug i ja najedemo. Danas je sve lakše jer su i oni gurmani i sami traže restorane koje bismo mogli posjetiti. Na putovanjima se treba prilagoditi djeci, nama je ponekad bilo problematično samo to što je između naše djece razlika od čak šest godina pa smo se ponekad morali i razdvajati. Dok bi sin i suprug otišli nešto razgledati, ja bih s kćeri bila u sobi da se ona malo odmori, i obrnuto”.
Nezaboravno obiteljsko putovanje u divljinu u malom kombi-kamperu
Na pitanje koja joj je destinacija ostala posebno urezana u sjećanju i zašto, Višnja kaže: „Ovo mi je jako teško pitanje jer bih vam za svaku destinaciju mogla navesti neki poseban doživljaj koji ćemo dugo pamtiti. Mislim da nam se u sjećanje najviše urezao Island koji stvarno izgleda drukčije od svega dosad viđenoga, a i činjenica je da svi jako naginjemo prirodnim ljepotama. Osim toga, tamo smo dva tjedana preživjeli u malom kombi-kamperu, idealnom za dvije osobe, u najgorem slučaju za tri, a nas je bilo četvero! Noćili smo u kampovima po putu, tamo gdje bismo se zatekli, neki put i bez tuša i tople vode. Šibao nas je vjetar i prala kiša, ali uza sve to, ostali smo zatečeni i oduševljeni viđenim.”
Njezina uloga majke i nastavnice odlično se nadopunjuje s potrebom za putovanjima i istraživanjem novih mjesta jer je, objašnjava nam, u osnovi i jedne i druge želja za učenjem. Kao nastavnica stalno se usavršava i svladava nove tehnike i digitalne alate, a i putovanje je učenje o onome što nas okružuje.
Dosad joj nije bilo teško putovati i usklađivati obiteljske potrebe i putovanja, iako je, kaže kroz smijeh, danas priprema malo teža jer „djeca ne putuju s nama, nego vole ostati sami kod kuće. Tada pred put, osim spremanja stvari za sebe, i njima kod kuće treba pripremiti što će jesti. Ja sam kao prava mama kvočka pa pripremam hrane za nekoliko osoba, ne samo za njih dvoje!”
Gurmanski izazovi na putovanju s djecom – put od smokija do rižota
Jedan od većih izazova na putovanjima za Višnju je bilo razdoblje dok joj je kći bila mala jer nije baš bila najbolji jedač. Nagovoriti je da na putovanju kuša neku hranu koja ne izgleda kao ona kod kuće bio je težak zadatak. „Mi se time nismo opterećivali i bilo nam je bitno da ona nije gladna tako da je ona, recimo, u Londonu prva dva dana jela samo smoki. Onda se repertoar proširio na engleske brownie kolače, a do kraja puta pristala je jesti i fish and chips”.
Roditeljima bi, kaže, savjetovala da se na putovanju opuste jer ne treba sve biti savršeno i ništa se neće dogoditi ako dijete pojede nešto nezdravo tih nekoliko dana. „Mojoj kćeri to definitivno nije naškodilo jer je izrasla u veliku putnicu i gurmana. Jedan od smješnijih događaja bio je kad smo svi skupa bili u Sevilli. Ona je tada imala pet godina i planirali smo nju odvesti u restoran brze hrane, a mi ćemo kasnije pojesti paellu. Ona nas je samo u čudu pogledala i rekla da i ona želi rižoto!”
Razvoja životnih vještina i izlazak iz zone komfora
Kad govorimo o vrijednosti koju putovanja razvijaju kod djece, na prvome mjestu treba istaknuti toleranciju, objašnjava nam Višnja, i to toleranciju prema drukčijim običajima, kulturama, vrstama hrane, ljudima koji izgledaju i žive drukčije. „Zatim je tu i prilagodba na nove uvjete, a često i izlazak iz zone komfora jer radiš nešto novo i nepoznato, i nikad nisi siguran kako će to završiti. Mislim da razvijaju i hrabrost i nošenje s nepredviđenim situacijama s kojima smo se na putovanjima stvarno često susretali: od kašnjenja aviona, otkazivanja smještaja, ponekad i nekih neugodnih situacija.”
Smatra da se vještina prilagodbe današnje djece polako smanjuje jer im mi kao roditelji sve želimo olakšati, radimo puno za njih i trudimo se umjesto njih da se njihov život odvija u nekim ustaljenim granicama. Putovanja su, kaže, izlazak iz tih granica i učenje kako im se prilagoditi.
Višnja putuje više od 25 godina i još uvijek doživljava isti wow efekt
Iako je na putovanjima s obitelji Višnja proživjela mnogo lijepih trenutaka, kaže da joj je jedno od ljepših putovanja bilo nedavno putovanje u Dubai, grad budućnosti. „Htjeli smo tamo dočekati Novu godinu uz spektakularan vatromet koji se odvija na više lokacija u gradu. Kako izabrati pravi? I djeca su se uključila u potragu.
Danima smo proučavali kuda i kako te smo na kraju odlučili da želimo na glavni vatromet ispred Burj Khalife, iako nam je nekoliko prijatelja reklo da tamo bude grozna gužva. Djeca i ja odlučili smo da želimo riskirati pa kako bude, bit će. Tri sata sjedili smo na asfaltu ulice, imala sam dvije marame koje smo raširili, a jedna je marama na kraju završila i na glavi našeg prvog susjeda, dečka iz Maroka. Kad je počeo vatromet, ustali smo, zagrlili se i uživali. Bila je to dobra odluka.”
Putovanja utječu na Višnjinu perspektivu te na svakom putovanju nauči nešto što je veseli, stoga i nakon dvadeset i pet godina putovanja još uvijek doživljava isti wow efekt kao i prvog dana. „Još uvijek me oduševljavaju novi gradovi, drukčija hrana, običaji, vremenske zone.”
Putovanja razvijaju tolerantnost i kod djece i odraslih
Svoja putnička iskustva ne integrira u nastavu. Objašnjava da s jedne strane nije sigurna bi li to učenicima bilo zanimljivo, dok s druge strane ne želi privatizirati nastavu. „Ja zapravo imam toliko zanimljivih priča o samoj biologiji da mi je to sasvim dovoljno. Ponekad ispričam neku sitnu anegdotu, iako bih rado prepričavala i više. Nisam nikad sigurna što će moji učenici misliti o tome. Ne želim da to dožive kao promociju ili samohvalu pa mi je jednostavnije ne spominjati.”
Putovanja (i s obitelji i bez nje) su Višnju učinila tolerantnijom osobom, što smatra jako važnom osobinom jednog nastavnika. Osim toga, naučila je lakše se prilagoditi različitim situacijama. Zbog putovanja više cijeni mogućnosti koje ima na svojem radnom mjestu i u svojoj državi jer je na putovanjima vidjela svašta – primjerice, razrede u Africi s 40 učenika koji nemaju nikakve laboratorije ni internet. Smatra da nas putovanja uče i što je bitno u životu, kao i da se ne obaziremo na sitnice.
Nastavnički pristup putovanjima: nagrada za najbolji eTwinning projekt u Hrvatskoj!
Trudi se sve to na različite načine prenijeti i svojim učenicima na nastavi, primjerice, kroz međunarodne eTwinning projekte. Projekti su to koji se provode online sa školama u drugim zemljama, na engleskom jeziku. Omogućuju učenicima da komuniciraju sa svojim vršnjacima iz drugih zemalja, rade u grupama, izrađuju zajedničke projekte. Prošle školske godine projekt o zdravoj prehrani dobio je nagradu kao najbolji eTwinning projekt u Hrvatskoj. U njemu je, uz Gimnaziju Sisak, sudjelovalo još devet škola iz Francuske, Italije, Turske, Rumunjske, Litve.
„Ove godine imamo projekt o vodi i njezinoj važnosti za naš život. Napisala sam i Erasmus projekt za mobilnost učenika i nadam se da ćemo biti u prilici putovati svi skupa u druge zemlje, u posjet drugim školama. U ovakvim projektima učenici uče više o drugima, uče o drugim zemljama izravno od svojih vršnjaka, surađuju s njima, pri čemu se ruše granice i barijere. Učenike često vodim i u posjet različitim institucijama.”
Tvrdi da imaju sreću da je Sisak blizu Zagreba pa su česti gosti na Institutu Ruđer Bošković, PMF-u, FBF-u, a česta im je stanica i Botanički vrt u Zagrebu.
Putujte bez straha, ne opterećujte se sitnicama i ne pretjerujte s odjećom!
Kada bi Višnju pitali za savjet budućim mladim roditeljima koji razmišljaju o putovanju s djecom, kaže da bi njezin odgovor bio: putujte bez straha!
„Uglavnom sam putovala s djecom i bilo nam je lijepo. Mi nismo bili u mogućnosti ostaviti djecu na čuvanje, a nismo to ni htjeli. Djeci je lijepo kad su s roditeljima i kad su roditelji opušteni i sretni. Na putovanje s djecom ne ide se da bi se djeca sjećala svega, nego da bi razvijali neke vještine. Jednako bih tako roditeljima rekla da ne slušaju druge jer oni najbolje poznaju svoje dijete i znaju što neko dijete može ili ne može kad se radi o putovanju. Moj je sin s tri godine potpuno sam planinario po Bijelim stijenama u Hrvatskoj, a to nije bezazlena staza. Neka druga djeca to ne mogu ni s deset godina.”
Na putovanju se, kaže, ne treba opterećivati sitnicama, primjerice, što ako se dijete uprlja ili što ako takvo hoda još koji dan jer mu neće biti ništa. Dodaje i da ne treba pretjerivati ni s pakiranjem odjeće da se putovanje ne bi pretvorilo u navlačenje velikog broja kovčega. „Nikad nećete znati kako će se vašem djetetu svidjeti putovanje i kako će reagirati ako ga ne odvedete na jedno. Zato, samo hrabro.”
Taktike za samostalno planiranje putovanja
Višnja kaže da s izazovima samostalnog organiziranja putovanja nema problema – dapače, voli sama planirati putovanja, djelomično zato što su takva putovanja dosta jeftinija, ali i zato što može ugurati sve što želi vidjeti jer voli aktivniji tip putovanja. Samostalno putovanje, kaže, prava je avantura i taj dio puta u novo i nepoznato ono je što je privlači, a toga nema ako se putuje s agencijom u kojoj je sve unaprijed definirano.
Avionske karte pronalazi na skyscanneru jer joj on nudi velik broj letova različitih kompanija, a vrlo je jednostavan i pregledan. Zatim te iste letove pretražuje direktno na stranicama aviokompanija i uspoređuje razliku u cijeni. „Za niskokotarifne letove uvijek kupujem direktno karte jer je sigurnije, a razlika bude mala. Za dalje letove znam se koristiti i uslugama posrednika jer se može znatno uštedjeti. Za pretragu hotela koristim se kayakom koji uspoređuje više hotelskih pretraživača i onda uzmem što je najjeftinije. Na kraju su to najčešće booking ili agoda, ponekad neki drugi pretraživač.”
I za najam automobila koristi se kayakom i obično uzme najjeftiniji auto koji pronađe. „Ako idem u neku zemlju u kojoj postoji velika šansa da ću oštetiti auto – na primjer, u Italiju – uvijek uzmem dodatno osiguranje na šalteru pri preuzimanju auta. Za manje rizične zemlje uzmem i osiguranje preko posrednika.”
Za pretragu mjesta koristi se podjednako i društvenim mrežama i Googleom te preporučuje da ne gledamo samo fotografije na društvenim mrežama jer su često jako uređene i ne odgovaraju stvarnosti!
Jeste li spremni za nezaboravnu zimsku avanturu u Energylandiji, najvećem zabavnom parku u Poljskoj?
Kako je jedna sekunda nepažnje oblikovala pristup sigurnosti na putovanju
Na naše pitanje može li s nama podijeliti neku anegdotu ili poučnu priču koja ilustrira njezino putničko iskustvo, odgovara: „Na svakom putovanju naučimo ili doživimo nešto što utječe na sve nas. Prošle godine putovali smo u Rio i odmarali smo se svako popodne na plaži Copacabana. Na nekoj drugoj plaži možete se opustiti i ležati na pijesku, no ne i na njoj zbog čestih krađa stvari. Sve smo mi to znali, a opet nam je bilo čudno to što domaći ljudi koji tamo leže na ležaljkama drže svoje torbe sa stvarima za ručke.
Mi smo se kupali na smjenu, uvijek smo ili ja ili suprug bili vani sa stvarima. Sve stvari u ruksacima bile su nam kraj nogu, nadohvat ruke. Ali, to je takva plaža da se stalno nešto događa i ne možeš paziti na sve to. Tako smo u jednom trenutku shvatili da sinu nedostaje ruksak. Doslovce je bila dovoljna sekunda nepažnje. Nije to bio skup ruksak i u njemu je imao samo običnu majicu i, srećom, ništa više jer je mobitel ostavio u smještaju. To nas je naučilo da opreza nikad dosta. Nije nas to uplašilo niti pokolebalo jer kad vidiš koliko sirotinje ima u Brazilu, shvatiš da si nekome time možda i pomogao. Nakon toga sam na plažu išla s običnom vrećicom u koju bih stavila samo kremu za sunčanje i rezervni kupaći.”
Inspiracija za obiteljsko putovanje tijekom školskih praznika
S obzirom na to da su zimski praznici, pitali smo Višnju koju destinaciju preporučuje za obiteljsko putovanje. „Iako smo godinama išli na skijanje, nisam ljubitelj skijanja pa moja preporuka ne bi išla u tom smjeru. Volim otići na vikend na skijanje ili na snijeg, a za duže praznike radije biram toplije destinacije. Obiteljima s manjom djecom preporučila bih da tijekom ovih praznika odu do Malte, Cipra ili Turske. Za one s malo starijom djecom, tu su Zanzibar, Meksiko ili Abu Dhabi.” Dodaje da bi preporučila brojna mjesta – stoga, samo putujte i uživajte!
