Razgovarali smo s Barbarom Jagodić Slade, vlasnicom agencije za digitalni marketing i copywriting SLADE, majkom četverogodišnje Mine – znatiželjne i pričljive djevojčice koja obožava otkrivati svijet, i to doslovce.
Ova tročlana splitsko-zagrebačka obitelj, zajedno sa svojim pridruženim četvrtim članom, mačkom Tobyjem, redovito napušta svoju uobičajenu zonu komfora kako bi istraživala nepoznate krajeve i kulture diljem svijeta. U ovom iskrenom razgovoru, Barbara nam otkriva kako su putovanja postala neizostavan dio njihove obiteljske dinamike te kako su oblikovala njihovu povezanost i perspektivu prema svijetu. Kroz njezine priče saznat ćemo više o njihovim izazovima, radostima i nezaboravnim trenucima koje su doživjeli putujući zajedno kao obitelj.
Iz solo avantura u obiteljske pustolovine
Svake godine na putu provedu oko dva mjeseca, ne računajući mini-izlete po Hrvatskoj, posebice u okolici Zagreba gdje žive, što i ne čudi jer su Barbara i njezin suprug ljubitelji putovanja pa su obišli dobar komad planeta i solo, i kao par koji je 10 godina bio bez djeteta. Karakterizira ih to što oboje vole biti na toplom i uz more pa tako tijekom zime redovito „bježe“ u neke tople krajeve, dok njihovi prijatelji uživaju na skijanju.
„Kad se Mina rodila, na nekoliko smo godina ta daleka putovanja stavili ‘na pauzu’ (a i dogodila se taman korona pa smo imali manje onog FOMO faktora). Mogli smo putovati s njom u daleke krajeve i prije nego li je navršila četiri godine, ali kako sam prethodnih godina gledala izmučene roditelje koje se muče s logistikom oko jako male djece na putovanjima, odlučili smo preskočiti tu avanturu.“
Pustolovine s malenom Minom – od snijega u Slavoniji do koza u Beču
Prvih godina su s Minom putovali često, ali sve unutar Hrvatske: od Slavonije, preko Istre i Gorskog kotara pa do južnih otoka. Tako su uživali i na snijegu, i s konjima u Slavoniji i s ribicama u Dalmaciji.
Ljetos su krenuli na inozemna putovanja s kćerkom, za koja kažu da su dva-tri ispala super te da je fantastična suputnica.
Prva destinacija općenito koju su posjetili s Minom bio je Gorski kotar. Barbara objašnjava: „Imali smo romantičnu ideju djeteta na baby sanjkama. Ispalo je da malena ne voli snijeg kao ni mama. Plakala je svaki put kad bi ga dodirnula. Imamo divne slike plakanja pored sanjki.“
Od inozemnih destinacija prvi njima blizak bio je Beč jer ima puno sadržaja za djecu. Nakon tri vrlo intenzivna dana s njom po muzejima, akvarijima, u zoološkom i zabavnom parku, na pitanje što joj se najviše svidjelo, Mina je odgovorila: „Koze.“ Barbara nam kroz smijeh objašnjava: „Pored morskih pasa, pande, žirafa, flaminga ili koale koje su zvijezde slikovnica i za koje je uvijek vikala kako ih voli, pobijedile su koze. Jer ih je mogla maziti u zoološkom. To ima i u Zagrebu, hahahaha. Drugim riječima djeca su savršeno jednostavna i potpuno neimpresionirana našim trudom.“
Otkrijte top 15 atrakcija u Budimpešti za nezaboravan obiteljski odmor pun uzbudljivih aktivnosti!
Simpatični susreti i traumatični doživljaji
Ali oni to pamte, kaže, objašnjavaju joj mame koje su stalno na putovanjima s djecom. „Niti mjesec dana nakon Beča naša se djevojčica nije sjećala da je ikad vidjela žirafu ili morskog psa. Niti se sjeća da joj je polarni medvjed twerkao ispred nosa. Zašto? Jer je njoj to bilo samo simpatično.“
S druge strane, Barbara nam objašnjava, ipak se sjeća slona iz zagrebačkog ZOO-a početkom 80-ih, a razlog tome je taj što se toliko preplašila, da je pobjegla mami i izgubila se pa je događaj upamtila kao traumu.
Iako, objašnjava nam u nastavku, treba s djecom putovati da vide svijeta, da postanu tolerantniji i bolji ljudi, da se nađu u nepoznatim mjestima i na nepoznatim situacijama gdje će vježbati inteligenciju, ne razumije čemu služe putovanja s bebom od osam mjeseci na Maldive. Nada se, kaže, da takva putovanja nisu samo za skupljanje lajkova na društvenim mrežama.
Mina u središtu obiteljskih avantura
Na naše pitanje kako njihova djevojčica reagira na putovanja i kako su je uključili u planiranje avantura, i je li neko posebno iskustvo ostavilo dojam na Minu, Barbara odgovara: „Naša su obiteljska putovanja fokusirana na to da svima bude dobro. Zato ju ne vučemo na neke destinacije kamo bismo možda suprug i ja odmah otišli, nego biramo mjesta na kojima ima ponešto za svakog.“
Barbara za sebe kaže da nije kul mama koja će vući bebu u pustinju ili na glečer, prvenstveno jer je komotna i jer želi da su putovanja ugodna, a ne izazovna. „Roditeljstvo je već samo po sebi izazovno, ne trebamo se još ubiti i na putovanjima. Pomalo, doći će vrijeme za baš sve“, te dodaje: „Mina se vozila svim klasičnim prijevoznim sredstvima osim vlakom pa to još planiramo ubaciti u neko iduće putovanje. A kao i kod većine djece, ako negdje postoji bazen, on će pobijediti sva iskustva. Nedavno smo bili na Kanarskim otocima, Lanzarotu, i uživali u istraživanju. I opet“, objašnjava nam, „na njezino pitanje: Mina, što ti je bilo najljepše na ovom putovanju? Mina je odgovorila ‘Bazen’. Pa ti vodi djecu ikamo da dožive nove stvari“, smije se Barbara.
Za otočne „morske ljude“ nema ljetovanja bez mora
Za njihovu obitelj Lanzarote ovog studenog bio je pun pogodak, a to im je ujedno bilo tek drugo putovanje avionom utroje. Za razliku od Crne Gore kamo su također putovali avionom i unajmili automobil za obilaske, na Kanarskim otocima je, kaže, bilo puno opuštenije i zabavnije.
Barbara kaže da su tipični morski ljudi, što znači da za njih nema ljetovanja bez mora, i to na otoku odakle je Barbarina pokojna majka. „Ljetujemo na Hvaru baš svake godine, a lani smo iskusili čarobno ljeto s prijateljima i njihovom djecom u jednoj usamljenoj uvali. Djeca su se po cijele dane igrala po plaži, mi smo se izmjenjivali u nadziranju, kuhanju, kupovini… Bilo nam je zaista fantastično opuštajuće iskustvo pa smo već dogovorili da i iduće ljeto tako provedemo. Iako smo suprug i ja ranijih godina birali robinzonska mjesta za ljetovanje, sad znamo da ako želimo takvu osamu, moramo sa sobom voditi i prijatelje koji imaju djecu. Jer i naša djevojčica treba društvo.“
Obiteljske anegdote s putovanja: smijeh, naučene lekcije i nezaboravni trenuci
Na naše pitanje, ima li neku anegdotu ili zanimljivu priču s nekog od putovanja koju bi s nama željela podijeliti, odgovara: „Sto se malih sitnica dogodi koje te nasmiju, a ima i onih edukativnih koje ostaju. Jednom smo unajmili kućicu s bazenom u voćnjaku iznad kojeg su se navirivale grane stabla jabuke i šljive. Kako su bile zrele, redovito su padale u bazen pa je tako jednom Mini jabuka pala na glavu. Smijali smo se da je Newton. S druge strane bazen je bio i pun pčela koje su se jadne utapale i onda sam ih ja spašavala. Mina mi se ubrzo pridružila pa smo tako nas dvije danima vadile pčele, što mi je bila prilika da pričamo o njihovoj važnosti za prirodu. Na jednu je i stala, ubod smo odmah ublažili crvenim lukom, tako da je naučila i kako ublažiti bol od uboda brzo i jednostavno.“
Kod planiranja putovanja, kaže, prisutno je to da moraju neke stvari vidjeti i doživjeti, ali odmor im prije svega treba biti odmor. Smatra da ne vrijedi žuriti se kako bi se stiglo sve, već da fokus treba biti na dobrom osjećaju, makar to značilo da jedan cijeli dan ne rade ama baš ništa i da nisu posjetili nešto što je na popisu TOP 10 obaveznih stvari koje treba obići. Baš suprotno, objašnjava nam: „Mi smo se sa svakog puta vratili s listom – ovo nismo vidjeli.“
Tajna uspješnog putovanja je u jastuku!
Od drugih stvari koje su joj bitne na putu jest san. Uvijek sa sobom nosi jastuk. To je Barbari navika jer joj san puno znači, a jastuci nerijetko, kaže, budi tvrdi i grozni. Iz tog razloga Barbara i Mini nosi njezin jastuk. No, osim toga, Mini obavezno ponese i neke slikovnice, bojanke, flomastere, omiljene igračke, ali i poneku novu igračku koju dobije na putovanju da je zabavi u trenucima kad je potrebno malo dulje izdržati, npr. let od više sati.
Putuju više puta godišnje, nekad svi kao tročlana obitelj, a nekad Barbara i njezin suprug uzmu malo vremena za sebe jer kaže: „Imamo svetu baku kod koje Mina obožava biti.“
Za sebe biraju uglavnom destinacije na kojima još nisu bili, a kriterij za odabir obiteljske destinacije je, kaže, da nije odveć izazovna za njezin uzrast. „Malo mora biti jer je cilj da joj kroz putovanja širimo vidike, da doživi nešto drugačiji svijet, ali pričekat ćemo još koju godinu da je vučemo na neke destinacije kao što su Peru ili Vijetnam.“
Na naše pitanje jesu li putovanja doprinijela jačanju obiteljske povezanosti, Barbara Jagodić Slade objašnjava: „Mi smo svi jako bliski i provodimo jako puno vremena zajedno. I suprug i ja smo jednako uključeni u život naše djevojčice, a tako je i s putovanjima – svi radimo sve i baš je divno biti negdje s njom mjesec dana, da se budimo zajedno, kuhamo, spavamo, smijemo, ali i plačemo. Nikad nije baš sve bajno, bitno je da prođemo i te negativne emocije i situacije. Mislim da smo zaista svi jako dobro povezani, kužimo kad nekom treba prostora, kad netko nije spavao, onaj drugi taj dan potegne više… Jako volimo biti na okupu.“
Spontano putovanje na vulkanski otok iznenađenja s divnim pješčanim plažama
Zadnja destinacija koju su ove godine posjetili bio je Kanarski otok Lanzarote. Kad je Ryanair najavio novu direktnu liniju iz Zagreba, Barbara Jagodić Slade je odmah prvi dan kupila avionske karte, a tek onda krenula istraživati što će tamo raditi. „Ispalo je savršeno: upravo je počela njihova postsezona, temperatura zraka bila je oko 25 stupnjeva pa je bilo taman za obilaske, a more je još uvijek bilo dovoljno toplo za kupanje.
Unajmili smo kućicu s grijanim bazenom za cijenu običnog apartmana na Jadranu, a najam auta nas je za tjedan dana došao svega 200 eura! Ok, bio je stvarno malen automobil, no dovoljan za naše potrebe tih tjedan dana odmora.
Obišli smo vulkan, fascinantno zeleno jezero koje se nalazi tik do mora, crne plaže o koje se silovito razbija more s Atlantika, predivne mirne pješčane plaže koje pružaju zaklon od vjetra i izvrsne su za sunčanje i kupanje, ali i fantastične dizajnerske arhitektonske izvedbe lokalnog umjetnika Césara Manriquea kao što su Vrt kaktusa i Jameos de Aqua.”
Pripremite svoje maske – vrijeme je za peto godišnje doba – poklade!
Predivan otok pun sadržaja
Planirali smo ići brodom na izlet promatrati dupine i kitove, no to su nam otkazali u posljednji čas, a nismo išli ni na neke druge turističke ture kao što su jahanje konja po plaži, jahanje deva, vožnja quadom po dinama… Rekli smo da ćemo se vratiti pa da ostavimo nešto za idući put.“
Objašnjava nam, Lanzarote je otok koji ih je zaista iznenadio. Nisu očekivali puno, a dobili su, kaže, predivan otok pun sadržaja, savršeno uredan i čist. „Sve je nekako ogoljeno, biljaka osim palmi, ležeće vinove loze i tvrdih kaktusa nema, a tu ogoljenost čovjek nije previše uništio. Sve su kuće bijele, niske i nenametljive. Nećete vidjeti ni jedan plakat uz cestu ili reklamne svjetleće reklame po kućama, nema golemih i bučnih crkava, ni neurednih smetlišta koja bi negdje usput nastala… Invazija u prirodu je nekako minimalistička i posve opuštajuća.“
Buduća obiteljska putovanja o kojima sanjare su Finska, Island, ali i Južna Amerika
S obzirom na to da je Mina već sada odličan suputnik, Barbara objašnjava da već iduće godine gotovo sigurno planiraju posjetiti Finsku i selo Djeda Mraza. No, objašnjava u nastavku, ne planiraju to putovanje samo radi Mine, već i zato što Barbara nikako da ugleda željenu polarnu svjetlost na svojim putovanjima. „Čak i kad bih bila na mjestu gdje je ona nastala i plesala, ja sam tad spavala. Morat ću nekako ostati budna ovog puta.“
Island im je, kaže, na listi želja, ali i malo dulje obiteljsko putovanje Južnom Amerikom. „Odlično je što imamo još 3 godine do škole pa možemo lakše planirati. A poznajući nas, dok ne realiziramo Južnu Ameriku, past će i neko kraće ljetno putovanje po zimi…“ te nadodaje: „Vidjet ćemo što će se od aviokarata nuditi.“
Na naše pitanje za kraj, imaju li neki savjet za druge obitelji koje planiraju putovati s malom djecom, Barbara Jagodić Slade odgovara: „Ne bojte se djece, vaša očekivanja su ta koja će vas razočarati. S djecom nema puno fiksnih planova, nekad se i razbole pa provedete 3 dana s temperaturom od 40 °C zatvoreni u sobi, kad su neispavani, sve je puno teže… Zato moj glas ide za putovanja u nepoznate i dalje zemlje tek kad dijete navrši četiri godine – jer stvarno je ogromna razlika u samostalnosti. S četiri godine mogu sve sami i putovanje je puuuuno lakše nego dok su manji.“
