Madeira je portugalski arhipelag koji se sastoji od glavnog otoka Madeire i nekoliko manjih otoka, geografski smještenih zapadno od Maroka. Ovaj vulkanski otok nestvarnog krajolika, s planinama koje se okomito spuštaju u more, često nazivaju otokom vječnog proljeća zbog temperatura koje su tijekom cijele godine oko 20 °C. Sa svojim miradourima (vidikovcima) i telefericama (žičarama), UNESCO-ovom svjetskom baštinom sa stotinama tunela, slapova i planinarskih staza, divljim hortenzijama i streliziama – Madeira je prava čuvarica prirodnog blaga.
Često čujemo da kad puno putujemo, rijetko što nas još uvijek može oduševiti. Ako je ovo istina, ta je rijetkost upravo – Madeira! Dovoljno je reći da smo se suprug i ja već dogovorili da, kad djeca odrastu i odu, idemo tamo živjeti na koji mjesec! A evo i zašto.
Početak naše obiteljske avanture
U trećem tjednu listopada odlučili smo se na nezaboravno sedmodnevno putovanje s naših troje djece (11, 8 i 4 godine). Madeira, destinacija koja nam je dugo bila na listi želja, konačno je došla na red kada smo ovog ljeta pronašli povratne karte iz Rima za samo 75 eura (Wizz Air). Kako bismo došli do Rima, letjeli smo iz Dubrovnika Ryanairom, a povratne karte stajale su nas 50 eura. Iako postoji noćni let iz Splita (odakle smo mi), s obzirom na to da je noćni i dosta kasan, odlučili smo se za Dubrovnik zbog boljih opcija, a u Rimu smo prespavali samo na povratku. Dakle, ukupno su nas povratne karte koštale 125 eura po osobi.
Na put smo krenuli s ruksacima kako bismo izbjegli dodatne troškove prtljage, a osim odjeće i kozmetike, uspjeli smo utrpati i školske knjige, kupaće kostime, ručnike, japanke i maske – sve je stalo! Smjestili smo se u odličan dvosoban stan blizu zračne luke, koji smo rezervirali preko Bookinga za 95 eura po noćenju (platili smo 80 eura zahvaljujući travel kuponima). Preporučujem da izaberete jednu lokaciju, najbolje oko Funchala; nema potrebe mijenjati smještaj tijekom boravka.
Automobil smo iznajmili u rent-a-car kući 7m za 35 eura dnevno s punim osiguranjem, što se pokazalo odličnim odabirom s obzirom na cijenu i recenzije. U tjedan dana, unatoč vožnji po uzbrdicama, potrošili smo manje od 100 eura na gorivo.
Savjet: Ceste oko Funchala su zaista pod velikim nagibom, takve strmine još nismo vidjeli na našim putovanjima. Većinu vremena vozi se u prvoj brzini pa razmislite da uzmete auto s jačim motorom i automatskim mjenjačem. No, ako ste iskusan vozač, neće vam prevelik problem predstavljati ni ručni mjenjač i slabiji motor, kao što je bio slučaj kod nas.
Madeira – raj za ljubitelje prirode
Madeira je poznata kao raj za planinare, ali ne morate biti iskusni planinari da biste uživali u njezinim predivnim krajolicima. Osim brojnih vereda (staza) koje vode do planinskih vrhova, otok nudi oko 200 levada – staza uz irigacijske kanale koje su izgrađene kako bi vodu s kišnog sjevera dovele do suhog i plodnog juga otoka. Neke od njih danas služe kao savršene pješačke staze za sve, od početnika do iskusnih hikera. Na internet stranici WalkMeGuide upisom broja levade lako možete provjeriti težinu i duljinu staze tako da svatko može pronaći nešto prema svojim željama i mogućnostima.
Tijekom našeg boravka, osim planinarenja po Pico Arieiru, odabrali smo i PR11 Levadu Balcoes, vrlo laganu stazu za koju vam treba oko sat vremena, a koja nudi divan vidikovac na kraju – balkon, prema kojem je i dobila ime. Također, propješačili smo i PR16 Levadu Faja do Rodrigues, koja je duga oko 2 do 3 sata hoda. Ova staza uključuje niske i neosvijetljene tunele (za osvjetljenje će poslužiti i svjetiljka na mobitelima) i predivne vodopade te nešto je zahtjevnija od prethodne, no i dalje je pogodna za djecu. Staza završava jako dugim tunelom, a s obzirom na to da su nam i oni kraći bili izazovni, taj smo posljednji preskočili.
Istraživanje levada, vidikovaca i nevjerojatnih žičara
Imali smo sedam dana na raspolaganju i prilično gust raspored jer se na Madeiri zaista može mnogo toga vidjeti; čak i da smo imali mjesec dana, sigurno bismo se zabavljali istražujući sve te levade (to je i razlog zašto se želimo vratiti).
Vidikovci su na svakom koraku, a većina njih je lako dostupna automobilom ili je udaljena samo nekoliko minuta šetnje od parkirališta. Slapovi se nalaze gotovo posvuda, često uz cestu, pa se čini da je Madeira jedna velika natopljena spužva iz koje voda neprestano curi na sve strane! Osim toga, cvijeće, posebno hortenzije i strelizie, rastu posvuda uz cestu na divlje, čineći pejzaž još ljepšim. Ceste su besplatne i odlično su uređene, a otok ima oko 140 kilometara tunela unutar kojih su i uzbrdice i odvojci!
Vožnja žičarama na otoku predstavlja posebno iskustvo, posebno za djecu. U Funchalu postoje dvije žičare. Mi smo se vozili onom koja vodi od centra grada do planine Monte. Vožnja traje čak 20 minuta pružajući prekrasan pogled na grad. Druga žičara povezuje botanički vrt i planinu Monte. Osim toga, Madeira se ponosi i najstrmijom žičarom u Europi, Achadas da Cruz, koja se može pohvaliti nagibom od 98 %!
Madeire nudi više od plaža i kupanja!
Na Madeiru se ne ide isključivo radi plaža i kupanja s obzirom na to da veći dio obale čine litice i ogromni valovi. Ipak, postoji nekoliko plaža gdje se može uživati u kupanju, poput Praia Garajau s crnim oblutcima na koju se spuštate pješke serpentinama ili jednostavno – žičarom. Popularna je i plaža s crnim pijeskom u Seixalu na sjeveru te pješčana plaže u drugom najvećem gradu na otoku, Machicu, koja je zaštićena od valova i pogodna za djecu. Jedino smo se na ovoj posljednjoj kupali i to najviše zato što je bilo jako puno toga što smo htjeli razgledati pa nismo htjeli „gubiti“ vrijeme na plažama s obzirom na to da se kupamo cijelo ljeto i nismo imali veliku želju za morem.
Osim na plažama, zanimljivo je kupanje u prirodnim morskim bazenima u Porto Monizu i Seixalu, gdje su vulkanske stijene oblikovale bazene unutar kojih je more mirno. Od atrakcija tu su još Muzej banana, maglovita i čudesna Fanal šuma, tradicionalne kućice u Santani, spektakularni Cabo Girao skywalk te CR7 muzej posvećen Cristianu Ronaldu, slavnom nogometašu na kojeg su ljudi s Madeire jako ponosni.
Najveći grad Funchal (čita se Funšal) pravi je mali Lisabon, s uličicama popločenima divnim kamenom, muralima, oslikanim vratima u Rua de Santa Maria, gdje se navečer može slušati fado u nekom od restorana. Tu se nalazi i tržnica Mercado dos Lavradores te čak dva botanička vrta smještena iznad grada.
Okusi koje ne smijete propustiti
Hrana na Madeiri je izvanredna, a specijaliteti otoka su: espetada – grilano meso na ražnjiću (pri čemu možete birati između bifteka, piletine ili lungića i to po istoj cijeni), espada, filet njihove izrazito ukusne oborite ribe (posebno nas je oduševila kombinacija espada com banana – pohani filet espade s pohanom bananom). Na gotovo svakom jelovniku možete pronaći i priljepke s roštilja, kao i portugalski klasik – bakalar, pripremljen na 101 način. Za predjelo se često servira bolo do caco, okrugla pogačica s uljem i češnjakom, koja savršeno nadopunjava obrok.
Restorani za preporuku su: O Forno u Ponta da Pargo, Alta Vista iznad Funchala, Lavrador, Abrigo do Pastor (malo skuplji od ostalih), Gaviao do Ilheu u Camara de Lobos i odličan all you can eat restoran za samo 8 eura u Panoramik Oceanu u Sao Vicenteu.
Kava na Madeiri je također odlična; cappuccino košta 2 eura, a uz kavu možete uživati u pastel de nata, tradicionalnom portugalskom lisnatom kolaču s kremom od jaja. Loja do Cha u centru Funchala predstavlja sjajan izbor za opuštanje uz dobru kavu ili čaj.
Osim plantaža banana, krajolik Madeire pun je vinove loze. Naime na Madeiri se proizvodi više od 30 vrsta vina, a ono najpoznatije ima 18 % alkohola i slatkastog je okusa. Nacionalno piće je i poncha, koktel napravljen od alkohola aguardente de cana, koji se dobiva iz soka šećerne trske, pomiješan s narančinim sokom, medom i šećerom.
Madeira ima pristupačne cijene i odličnu ponudu
Cijene na Madeiri generalno su niže nego kod nas, odnosno znatno niže nego u Splitu, više slične onima u Slavoniji. Cijene u dućanima su usporedive s našima. Namirnice smo kupovali u trgovačkom lancu Continente i doručkovali te večerali u našem smještaju. Kava se kreće od 1,5 do 2 eura, dok poncha košta između 3 i 4 eura. Pastel de nata uglavnom košta 1 euro u kafićima!
Obrok u restoranima prosječno iznosi oko 10 eura. Porcija piletine s prilogom kreće se oko 8 eura, grilana riba košta od 12 do 14 eura, a espada od 13 do 15 eura. Cijena gaziranog pića iznosi 2 eura, a pivo između 3 i 5 eura. Na mnogim mjestima može se pronaći buffet za 8 eura, pri čemu manja djeca plaćaju pola cijene. Restoran Panoramik Ocean bio nam je odličan, a posebno smo uživali u bacalau de nata, koja podsjeća na lazanje, ali s bakalarom! Ono što bismo izdvojili kao jako skupo za naše pojmove je voće na tržnici Mercado dos Lavradores.
Parkiranje nismo nigdje plaćali, osim u centru Funchala i blizu CR7 muzeja, a ceste su besplatne. Ulaznice za atrakcije su također razumne: skywalk košta 2 eura, žičara 5 eura (povratna karta), dok žičara u Funchalu (ona dulja vožnja do brda Monte, kojom smo se mi vozili) iznosi 18 eura. Ulaznica za botanički vrt iznosi 15 eura, a za Muzej banana 8 eura (djeca obično plaćaju pola cijene). Sve levade, hike staze, slapovi i vidikovci su besplatni.
Naš sedmodnevni itinerer:
Najfotografiraniji slap koji ne smijete zaobići!
Prvi dan započeli smo prekrasnim panoramskim pogledom s vidikovca Miradouro do Cristo Rei. Na istom mjestu je žičara, kojom smo se spustili do crne plaže Garajau. Uživali smo u šetnji po pitoresknom ribarskom mjestu Câmara de Lobos (u prijevodu vučja jazbina), poznatom po tome što je u njemu tijekom svog posjeta Madeiri boravio Winston Churchill (postoji vidikovac na kojem je sjedio i slikao krajolik te njegova skulptura ispred kafića u kojem je pio kavu).
Vidjeli smo zanimljive instalacije od plastičnog otpada te ručali u restoranu Gaviao do Ilheu. Sljedeća destinacija bio je Cabo Girao Skywalk, stakleni most postavljen na visini od 570 m iznad mora, a zatim i Cascata dos Anjos, slap koji pada direktno na cestu i predstavlja najfotografiraniju znamenitost Madeire. Pod slapom se možete i okupati. Vožnja automobilom ispod slapa našoj je djeci bila pravi hit! Na kraju dana, uživali smo u zalasku sunca na najzapadnijem rtu Ponta do Pargo.
Istraživanje glavnog grada, tržnice i botaničkog vrta
Drugog dana posjetili smo glavni grad Funchal i poznatu tržnicu Mercado dos Lavradores gdje smo uživali u mnoštvu boja, mirisa i okusa (pripazite na cijene voća). Žičarom smo se odvezli do brda Monte, gdje se nalazi Jardim Monte Palace, prekrasan botanički vrt koji možete razgledavati satima, u kojem možete popiti odličnu kavu i ručati. U cijenu karte uključena je i čaša vina, ali ovo smo saznali tek kasnije iz recenzija.
U blizini se nalazi i tobogan Monte – spust saonicama po strmim ulicama koji je nekad bio tradicionalan način povratka u grad. Danas je uglavnom atrakcija za turiste. Mi smo ga preskočili zbog ogromnog reda čekanja i preskupe vožnje! Poslijepodne nam je padala kiša (jedini put tijekom cijelog putovanja) pa smo umjesto planiranog razgledavanja Funchala brzo ručali i otišli u smještaj kako bismo riješili školu i domaću zadaću.
Obilazak muzeja posvećena voću i najstrmija žičara u Europi
Treći dan započeli smo razgledom interaktivnog Muzeja banana (Museu da Banana da Madeira – BAM). U sklopu muzeja nalazi se i plantaža banana kojom se može prošetati, odličan kafić koji nudi kolače i likere od banana te suvenirnica. Ponovno smo se uputili do vidikovca kraj svjetionika Ponta do Pargo (nalazi se na najzapadnijem rtu otoka) gdje smo planirali napraviti snimku dronom uz impresivne litice, ali vjetar je bio toliko jak da smo morali odustati od te ideje.
Ručali smo espetade u O Forno restoranu, a zatim se uputili na Achadas da Cruz – najstrmiju žičaru u Europi. Budući da postoje samo dvije kabine za vožnju, red se čeka oko sat vremena pa smo odustali od spusta i samo uživali u pogledu. Dalje smo se vozili planinom kroz oblake do Porto Moniza. Ovdje se nalaze dva prirodna morska bazena formirana vulkanskim stijenama – jedan je besplatan, a drugi se plaća nekoliko eura. Razgledavanje smo završili u mjestu Ribeira da Janela, poznatom po impresivnim stijenama koje se uzdižu visoko iznad mora.
Tradicijske kućice, prva levada i šarena vrata Funchala
Četvrti dan započeli smo vožnjom ispod piste aerodroma Cristiano Ronaldo, koja je 2000. godine produžena u more na 180 stupova visokih 70 m pa danas ispod nje prolazi cesta. Nestvaran je osjećaj voziti se cestom dok iznad tebe polijeće avion! Posjetili smo Santanu, u čijim se slikovitim tradicionalnim trokutastim kućicama mogu kupiti suveniri i vidjeti stari zanati. Budući da je temperatura na otoku uvijek oko 20 stupnjeva, u ovim kućama se samo spavalo i skrivalo od sunca, a vani se kuhalo i jelo.
Što kažete na zimsko ljetovanje? Zanzibar možete posjetiti u gotovo svako doba godine.
Nakon toga, uživali smo u prirodi na stazi PR11 Levada dos Balcoes, gdje s vidikovca na kraju staze puca divan pogled, a djeci su ptičice jele iz ruku. Ručali smo u poznatom restoranu Abrigo de Pastor. U Funchalu smo prošetali starim gradom, posjetili katedralu izgrađenu 1514. godine, jako brzo nakon kolonizacije otoka te opustili se uz kavu i pastel de nata u Loja do Chá. Za kraj, uputili smo se do ulice Rua de Santa Maria, poznate po oslikanim vratima, gdje se navečer sluša fado.
Šuma koja oduzima dah, prekrasni panoramski vidikovci i vodopadi
Petog dana posjetili smo Fanal – golemo, maglovito šumsko područje, dio UNESCO-ove svjetske baštine, koje zaista ostavlja bez daha! Zbog velike nadmorske visine, šuma je veći dio dana u magli. Tu možete započeti nekoliko staza i levada, kao što je PR13 Vereda do Fanal ili PR14 Levada dos Cedros, a možete i samo lutati među stablima u magli u blizini parkirališta, tražeći vilenjake i vještice, kao što smo napravili i mi. Nekoliko minuta vožnje od Fanala je Miradouro Eira da Achada, vidikovac iznad mjesta Ribeira da Janela, s fotopointom s ljuljačkama.
Potom smo se odvezli do Miradouro Agua d’Alto – vodopada uz cestu, koji se nalazi neposredno uz tunel te vidikovca Sao Cristovao. Ručali smo u all you can eat restoranu Panoramik Ocean u Sao Vicenteu. Planirali smo se okupati u Seixalu na popularnoj crnoj pješčanoj plaži, ali puhalo je i sunca već nije bilo jer smo bili na sjevernoj strani otoka. Brzo smo promijenili odluku i odvezli se na jug, gdje smo dan završili kupanjem na plaži Machico. Plaža je pješčana i zaštićena od vjetra, more je mirno što je čini jako popularnom među obiteljima s djecom.
Od muzeja posvećena Cristianu do prekrasnih vidikovaca
Šesti dan smo, na oduševljenje naših najmlađih, započeli posjetom CR7 muzeju, u kojem su izloženi brojni trofeji slavnog nogometaša Cristiana Ronalda i nekoliko njegovih figura u stvarnoj veličini, među kojima je i ona od čokolade! Zatim smo propješačili stazu PR16 Levada Faja do Rodrigues, čije tunele i slapove nemojte propustiti!
Umorni od hodanja, ručali smo u restoranu Lavrador. Za kraj dana posjetili smo vidikovac Miradouro Ponta do Rosto na samom istoku otoka, čijim krajolikom dominiraju strme obalne litice. Nažalost, nismo stigli na hodanje PR8 Veredom da Ponta de São Lourenço, kojom se dolazi do najistočnijeg vrha otoka.
Madeira iznad oblaka
Posljednjeg dana naše sedmodnevne avanture posjetili smo planinski vrh Pico do Arieiro (1818 m n. v., drugi najviši vrh Madeire) koji ne smijete propustiti. Ovo je jedno od najposjećenijih mjesta na otoku, zbog dobrog pristupa i čuvenih izlazaka i zalazaka sunca koji privlače brojne znatiželjnike i ljubitelje fotografije. Pješačili smo do vidikovca Miradouro Ninho da Manta gdje smo uživali u pogledu na krajolik i oblake ispod nas (do njega i nazad trebalo nam je nešto više od sat vremena, nije jako teško, ali sunce je ondje dosta jako).
S ove točke može se nastaviti dalje do najvišeg vrha Pico Ruivo, ali ovo je ozbiljan hike od nekoliko sati po smjeru, koji smo ovom prilikom propustili. Ručali smo u odličnom restoranu Alta Vista, a nakon toga spustili se do Funchala gdje smo uživali u šetnji i kavi prije leta za Rim.
Dodatan savjet: Provjerite radno vrijeme atrakcija i žičara jer se sve zatvara relativno rano. Iznenadila nas je i mala posjećenost; nigdje nije bilo gužve. Obavezno ponesite udobnu obuću za pješačenje i slojevitu odjeću. Za navigaciju smo koristili Waze i Google Maps, uz koje je snalaženje zaista lako.
