Rudnik sveta Barbara jedan je od najstarijih rudnika bakra u Europi. Pretpostavlja se da se rudača u njemu iskapala još u doba Rimljana, ali najstariji sigurni podatak o eksploataciju rude seže u 1481. godinu. Iskapanje je prestalo nakon što je polovicom 20. stoljeća ustanovljeno da u tlu nema više dovoljno rude za ekonomično poslovanje.
Muzej u prirodi otvoren je za posjetitelje
Međutim, rudnik sveta Barbara u Samoboru danas funkcionira kao jedinstveni rudarski muzej u prirodi. Od tri glavna rudnička rova, odnosno tunela, dva (Sveto Trojstvo i Kokel) su otvorena za posjetitelje, odnosno ulazi se u jedan, a izlazi kroz drugi. Treći je nedostupan jer je ostao zatrpan.
Do Ruda, malenog mjesta pet kilometara udaljena od Samobora može se doći automobilom. Možete parkirati na proširenju uz cestu u blizini crkve svete Barbare i pješačiti desetak minuta. Međutim, iz Samobora do Ruda možete doći i autobusom (polazak s Autobusnog kolodvora Samobor, linija 143), vozni red je dostupan ovdje.
Stručni obilazak uz prethodnu najavu
Obilazak rudnika je moguć u pratnji vodiča, odnosno stručnog vodstva vikendima, blagdanima i praznicima od 10 do 18 sati. Za posjet rudniku radnim danom potrebno je unaprijed se najaviti. Obilazak rudnika započinje svakog punog sata, a zadnji obilazak počinje u 17 sati. Predškolskoj djeci uz pratnju roditelja ulaz je besplatan, a pojedinačna karta za odrasle stoji 5 eura, dok je za djecu od 7 do 18 godina 4 eura.
Ali, prije nego što ćete ući u rudnik sveta Barbara, razgledajte kućice postavljene ispred ulaza u okno. U suvenirnici možete kupiti figurice ili zgodne magnetiće – rudarske simbole. Rudari su vjerovali da ih čuvaju u rudniku, a vas će kao uspomena, čuvati kod kuće. Ako imate sreće, u jednoj od kućica susrest ćete prave kovače koji će vam objasniti zašto su tijekom povijesti bili najbolji prijatelji rudara.
Proljeće na Cresu u znaku aktivnog odmora i vrhunskih lokalnih namirnica. Evo što vas sve očekuje!
Doznajte tko su bili Bergmani i zašto ih rudari nisu voljeli
Prije ulaza u rudnik sveta Barbara obavezno se odijeva zelena kuta i na glavu se stavlja kaciga (nalaze se na ulazu), a nakon odijevanja obavezno se izgovara pozdrav: Sretno!
Razgledavanje će biti puno zanimljivije ako svatko ima pri ruci ručnu baterijsku svjetiljku. Vodite računa da je cijele godine temperatura u rudniku oko 12 °C pa je potrebno ponijeti slojevitu sportsku odjeću i čvrstu obuću. U oknu se hoda po zemljanom i kamenom putu, a postoji i mnogo drvenih stepenica koje mogu od vlage biti skliske, tako da je potreban oprez. Također, upozorite djecu da pripaze na svodove koji znaju biti niski.
Već odijevanje zaštitne odjeće izaziva uzbuđenje, a potom istraživanje rovova u polumraku s čijih zidova i svodova koji su ručno iskopani kapa voda oduševit će roditelje, a pogotovo djecu. Nema straha, putevi su sigurni, ali oprez… Ako za vrijeme istraživanja rovova začujete neki zvuk ili mumljanje, legenda kaže da su to Bergmani – patuljci koji od pamtivijeka traže zlato u podzemlju Samoborskog gorja.
Prema legendi, koja korijene vuče iz njemačkih rudnika (rudar – njem. Bergman), mali vrijedni kopači zlata imaju bijele brade koje im sežu do koljena, a zmijskim očima osvjetljavaju tamu rudnika te nikada ne izlaze na svjetlo dana. Zato im je koža žuta, odjeveni su u zelena odijelca i ometaju rudare pri obavljanju svakodnevnih poslova. Rudari su se jako ljutili na patuljke jer su im krali hranu, a najviše su voljeli rudarsku greblicu, ali o njoj ćemo kasnije.
Najveće iznenađenje bit će u malo većoj dvorani gdje posjetitelje očekuje upravo Bergman. Dakako, hologramski, ali on će ispričati priču o rudniku, rudarima koji su ga ručno kopali i o njihovu životu koji u ono doba nije bio lak.
Mudri rudari nose greblicu, vino i zlato
Nema posjetitelja koji ne uperi snop svjetlosti ručne svjetiljke u zatrpane i zatvorene tunele. U jednom od proširenja okna nalazi se kip svete Barbare, zaštitnice rudara, rad poljskog kipara Jerzyja Piechnika, koji je rudniku poklonio poznati poljski karikaturist i scenograf Andrzej Czyczylo. U rudniku sveta Barbara mogu se razgledati i rudarske jaslice: tri rudara – mudraca na dar nose najvrjednije što imaju: rudarsku greblicu, vino iz ovog kraja i zlato.
Slasna nagrada nakon rudarskog posla
Tura traje četrdesetak minuta, a nakon kraćeg odmora i vraćanja zaštitne opreme, prošećite do pekarnice Nikl, nešto niže u Rudama na kućnom broju 352, gdje možete probati rudarsku greblicu. To je slani kolač od sira (može mu se dodati kopriva, špinat ili orasi) kakva su rudari jeli u rudniku. Dobio je ime po drvenom alatu, greblici, kojim se razgrijavao žar u krušnoj peći. Priprema rudarske greblice je proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Želite li uživati u okolnoj prirodi, prošećite po 1,5 km dugačkoj rudarsko-botaničkoj poučnoj stazi koja počinje kod Osnovne škole Rude, a završava u Manjoj Vasi. Naučit ćete mnogo o stanovnicima šuma koje okružuju Rude i Samobor i o povijesnoj baštini. A nakon šetnje, zaputite se u Samobor. Uz slasne kremšnite ili palačinke, pregledajte fotografije koje ste snimili i podijelite dojmove – uspomene na istraživanje rudnika sveta Barbara sigurno ćete još dugo prepričavati!
