Što se jede diljem Hrvatske za vrijeme poklada, fašnika, maskenbala?

Krafne. (Foto: Shutterstock)

U iščekivanju poklada u nekim dijelovima Hrvatske cijele godine kroje se kostimi kako bi ih se pokazalo na karnevalima, tradicijske se maske popravljaju, uvježbavaju se karakteristični plesovi i hod te uče se pjesme koje se od praga do praga u pokladnim ophodima pjevaju desetljećima. Približavanjem dana poklada, odnosno pokladnih ophoda i karnevala, domaćice počinju pripremati tradicionalne slane i slatke delicije, a svemu tome zajedničko je da otjeraju nedaće, zimu i tamu te dozovu sunce koje će pružiti toplije dane, procvat i bujanje života.

Okusi i tradicija fašnika.
Okusi poklada. (Foto: Shutterstock)

Običaji uvjetovani tradicijom

Pokladni običaji uvjetovani su tradicijom koja svoje korijene ima u starim pretkršćanskim elementima iz područja religije, mitologije pa i čarobnjaštva, a spominju se još u antičkom Rimu. Naime, Rimljani su voljeli svetkovati. Slavili su oni luperkalije, matronalije, brumalije, ali i bakanalije u slavu boga Bakha (rimski bog vina), koje je još 186. godine prije Krista zabranio Senat zbog prevelike razuzdanosti. 

Pripremite svoje maske – vrijeme je za peto godišnje doba – poklade!

Zvona zvončara za - bučenje.
Zvona. (Foto: Domagoj Sever)

Do danas se održala tradicija da je za vrijeme pokladnih ophoda bitno napraviti što veći „nered“ jer vjerovalo se da će galama i strašljive maske otjerati demone i sile zla i udaljiti ih od ljudi, stoke, domova i usjeva. U isto vrijeme, ali na drugim mjestima – uglavnom urbanim područjima, održavale su se, a i danas se održavaju karnevalske povorke koje u „najluđem dobu godine“ služe i kao ispušni ventil za mnoge nakupljene probleme.

Hrvatska ima raznoliku i bogatu baštinu vezanu uz karnevale i pokladne ophode, a osim što se diljem zemlje razlikuju „strašni“ likovi koji tjeraju zlo i tamu, maske i običaji, na tanjurima će se naći raznolika jela i slastice, ovisno o kojem se dijelu Hrvatske radi.

Kastavština, zvončari i tradicionalni presnac

Na području oko gradića Kastva, potom istarskog visokog Krasa i djela Primorja te nekoliko kilometara oko Rijeke, u vrijeme poklada mjesta obilaze zvončari koji održavaju pokladne pohode, a prepoznatljivi su po zvonima jer ona, prema vjerovanju, tjeraju zlo. Neki imaju jedno veliko, drugi tri manja… Danas, vjerujemo, nitko ne smatra da se bukom zvona tjera zlo, ali zvončari čuvaju baštinu i običaje svoga kraja, potiču zajedništvo, veselje i druženje uz pokoju kapljicu i dobre zalogaje.

Nekada je, što se tiče pusnih jela na Kastavštini sve započinjalo na prašći pondejak (svinjski ponedjeljak) ili najkasnije u srijedu prije Pusta, kada se održavalo kolinje pa je svako domaćinstvo kuhalo juhu od prašće hrtene kosti, odnosno juhu od svinjske leđne kosti. U tom kraju jedu se i pečena olita, kobasice nadjevene svinjskom krvlju i rižom s dodatkom grožđica, šećera, cimeta i klinčića, kisela repa s grahom i makarunima i bakalar s palentom. U mnogim se domaćinstvima pripremaju i kroštule s bademima, šurlice od slatkog tijesta, smokvenjak te neizostavni presnac (otok Krk), pusni kolač od riže, grožđica, starog kruha i maslaca s dodatkom cimeta i klinčića.

Strašne, lipe i mlade buše u Slavoniji i Baranji goste se kobasicama, listarićima i krofnama

U Baranji, Slavoniji te dijelu Podravine pokladni običaju zovu se buše, a to je ujedno i naziv za preodjevene sudionike ovog tradicijskog običaja. Buše (u Podunavlju fašange), počinju lakomim četvrtkom, odnosno četvrtkom prije poklada, za koji se vjeruje da je ispunjen čarolijama. Zbog takvih vjerovanja u nekim se mjestima na lakomac (tako se također zove taj četvrtak), moralo jesti devet puta. Tradicijski se priprema kuhani svinjski jezik u paprikašu od krumpira, jede se puno mesa, kobasica, švargla, čvarci, sve da bi se ono što vlasnici pojedu prenijelo na marvu, odnosno stoku koja će tako biti dobro uhranjena.

Osim, za ovaj kraj Hrvatske dobro poznatim suhomesnatim proizvodima, domaćini će buše ponuditi i štrudlama, buhtlama, masnicama s orasima ili makom, listarićima (prženo prhko tijesto) posutim šećerom u prahu i krofnama – obavezno prženima u svinjskoj masti.

„Đakovački bušari“, jedna od poznatijih manifestacija tog kraja, održavaju se 3. i 4. veljače, a ove godine slave tridesetu obljetnicu. Kroz Đakovo će u „Bušarenju“ uz pjesmu, smijeh i veselje šetati tradicionalne i modernije maske, žongleri, ulični zabavljači, štuleri i klaunovi, a u Širokom Polju održat će se i pokladno jahanje.

U Međimurju maškure i baukače domaćini nude langošima i lepancima uz meso z tiblice

Na vrteču sredu, u srijedu u tjednu prije fašnika nije se smjela u kući presti vuna jer bi u protivnom u kuću došle zmije. Nije se smio kuhati grah ili išta okruglo jer bi dozvalo nesreću. Na tusti četrtek kuhalo se masno meso, a potom se šalilo da na plantavi petek, ako ne poštuješ regule, možeš ostat plantav – šepav, a pogotovo na čokljavu subotu (kljastu).

Čekalo se da dođe fašenjska nedjelja, glavni dan ophoda maskiranih likova u Međimurju. Na svu sreću, u ovom se kraju obnavljaju stari običaji i čuva tradicija pa dvorišta i pragove obilaze maškuri, kojima se pridružuju baukači, kugavci, pikači, nap´hanci, mukavci i mnogi drugi likovi.

Fašnik, poklade, krafne.
Krafne. (Foto: Shutterstock)

Sljedeći dan, na fašenjski pondeljek bilo je zabranjeno šivanje jer tada kokoši ne bi nosile jaja. To je ujedno bio dan gazdarica, koje su ostavile svakodnevne brige, okupile se i zabavljale. Reklo bi se da idu po kvasa, po posljednju namirnicu koja je potrebna da bi sutradan mogle ispeći slasne fanjke krafline i krofne. Za fašnik se pripremaju još i langoši te slani lepanci ili ljepanci koji se poslužuju sami ili uz tradicionalno jelo Međimurja – meso z tiblice. Vrhunac fašničkih dana tradicionalno je spaljivanje Fašnika, glavnog krivca za sve probleme tijekom protekle godine.

Fašnik, fritule.
Fritule. (Foto: Canva)

U Istri se pleše, pjeva i prže se fritule i motanice

Pokladni običaji na našem najvećem poluotoku započinju već na dan svetog Antuna Pustinjaka koji se slavi 17. siječnja. Maškare obilaze sela od nedjelje do utorka, a glavni predstavnik maškara je najčešće stariji muškarac koji ima dužnost „riješiti moguće probleme“. On je zadužen i za pobiranje darova koja im pripremaju u domaćinskim kućama te izricanje zahvala domaćinima za ponuđene delicije: jedu se kobasice, panceta, kiseli kupus s kobasicama, te zarebrnik s dinstanim krumpirima (zarebrnik = svinjska leđa, komad koji, kad se osuši, u Istri zovu ombolo). Na kraju su obavezne fritule i motanice (pržene kriške kruha umočene u umućena jaja i mlijeko). Maškare u Istri završavaju čitanjem šentence (osude) pustu i njegovim spaljivanjem na pusni utorak.

Rožata, tradicija okusa.
Rožata. (Foto: Canva)

Dalmacija: koliko mjesta i otoka, toliko običaja uz slatku mantalu, rožatu i sočan pandišpanj

Po Dalmaciji neke pokladne maškare pohode danju, neke noću, neke obavezno šute, druge govore, pjevaju, smiju se i šale. Među njima pojavljuje se i slamnata lutka Krneval (nerijetko mu naprave i ženu – Krnevalušu). U nekim mjestima lutku zovu Karneval, Karnevol… Uglavnom, sa ženom ili bez nje, nose ga po mjestima i sude mu prema sastavljenim testamentima ovisno o tome kakvi su mu bili grijesi prošle godine. Mali ili veliki, svejedno, lutka završi u plamenu, a nerijetko je bacaju i u more.

Kad maškare dolaze u kuću, tradicionalno ih nude makarulima sa šugom od mesa, sušenom pečenicom i pancetom, friganim krafenima, mantalom (slasticom od varenika – ukuhanog mošta crnog grožđa – s dodatkom korice limuna, klinčića, pinjola ili oraha), hruštulima, bruštulanim mindelima (bademi uprženi u šećeru) i sočnim pandišpanjem, kolačem od jaja brašna, šećera, limuna i svinjske masti. 

Čvarke, slaninu, kobasice... treba zaliti s vinom. Kako i nalažu običaji za vrijeme fašnika (poklada).
Čvarci. (Foto: Canva)

U Hrvatskom zagorju sve miriše po krafnama i krpicama sa zeljem

„Velika repa, mali klin, gazdarica, dajte jaja sim!“ nerijetko se čuje kako po mjestima u Hrvatskom zagorju pjevaju djeca koja se najviše vesele fašniku. Maskirani u razne likove i prevelika odijela, skupljaju slatkiše, kolače, a očito, kako kazuje pjesma, nekada je zgoditak bilo jaje. Maskiraju se i odrasli, a oni u skupinama obilaze poznate kuće i dvorišta i pjesmom te smijehom zovu domaćine da im se pridruže u plesu. 

Krvavice s kiselim kupusom i restanim krumpirom, recept.
Krvavice s kiselim kupusom i restanim krumpirom. (Foto: Samo jedan griz)

Uvijek je dobrodošla čaša vina (ili gemišta), da se zaliju špek, čvarci i kobasa, a nakon njih obavezno dolaze krafne te orehnjača i makovnjača. Nađe li se društvo za stolom, tradicionalno će mu se poslužiti prisiljeno zelje dinstano s češnjakom te zaliveno juhom od rajčica, krpice sa zeljem, dinstano kiselo zelje uz koje mirišu buncek, pečenice i krvavice.

Karneval u Rijeci

U Hrvatskoj je Riječki karneval jedan od najpoznatijih. Dok maškare paradiraju Korzom, a Meštar karnevala drži ključeve grada, iz kućica se širi miris fritula, a svakako treba probati i kolač rigojanči koji se, zahvaljujući nekolicini entuzijasta opet priprema, a ima i svoju povijest. Priča je to o slavom romskom violinistu Rigou Jancsiju koji je svojim sviranjem i karizmom zaveo, kako tvrde, najljepšu ženu tog vremena, Claru Ward. I sve bi to bilo lijepo da Clara nije bila udana za belgijskog princa. Dogodio se skandal, Clara se razvela od princa i u tajnosti udala za Rigoa. Ljubav je trajala, a priča se da je Rigo svojoj ljubavnici jednom prilikom poklonio kolač uz riječi „Probaj, smeđ je poput moje kože, sladak poput tvog srca“. Ne zna se tko ga je točno prvi napravio, ali možete se uvjeriti da je odličan.

Samoborski fašnik

U kontinentalnom dijelu Hrvatske najpoznatiji i najvažniji je Samoborski fašnik. Njegovi su simboli Sraka, Princ Fašnik, Sudec i Fiškal, a fašničko je geslo „Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik“. Oni, kao i u Rijeci, preuzimaju od gradonačelnika ključeve grada, proglašavaju Slobodnu fašničku republiku i zabranjuju: da se bude trijezan, da se pije voda, da se ide rano kući i slično. Fašnik tradicionalno završava na pokladni utorak osudom Princa Fašnika i paljenjem njegove lutke, kako bi se osiguralo da godina koja je počela bude bez nevolja i nedaća. 

Dok ulicama i glavnim trgom defiliraju maske, iz svih kutaka mirišu krafne – netko ih voli s pekmezom, netko s čokoladom, no vjerujemo da ljubitelji ukusne kreme i hrskave kore neće propustiti priliku kušati čuvene samoborske kremšnite na samoborskom trgu. A, tko ne voli slatko, neka svakako proba samoborske kobasice s muštardom i nazdravi bermetom.

Dosta je bilo zime i tame! Dolazi vrijeme veselja, karnevala i fašnika, vrijeme u kojem se pjesmom, zvonjavom, bukom i galamom tjera sve ono što ne želimo pamtiti iz prošle godine, a priziva zdravlje, dobro, obilje i sreća. Navucite masku, budite nakratko netko drugi, zaboravite na brige i veselite se u dobrom društvu!

Ako ti se svidio ovaj članak podijeli ga s drugima:

Najnoviji članci