Dok je većini prijatelja vršnjaka čudno što toliko putuje ili tek mašta o prvom putovanju bez roditelja, Lara Karuza iza sebe već ima impresivnu putničku listu. Sa samo 14 godina, ova učenica Osnovne škole „Turnić“ iz Rijeke posjetila je čak 25 zemalja svijeta i pritom skupila iskustva koja se ne uče iz udžbenika, nego kroz stvarne avanture, susrete i uspomene.
Kako izgleda odrastati uz kofere, avione i nove kulture, Lara nam je ispričala kroz iskrene odgovore i priče koje su oblikovale njezin pogled na svijet.
FW: Koje ti je putovanje s roditeljima bilo najluđe i zašto?
Vrlo je teško odgovoriti na pitanje gdje mi je bilo najluđe, jer sam bila u svakakvim državama, vidjela sam i radila puno različitih stvari koje je jako teško usporediti. No, mogla bih spomenuti da je bilo nezaboravno ići u kuću neke žene na Zanzibaru koja mi je radila henna tetovažu na ruci. Iskreno, ne znam zašto smo bili pozvani u njezin dom, ali se nisam žalila jer je bilo jako lijepo vidjeti njihovu kulturu i način života.
Bilo mi je jako zanimljivo ići i u saunu u Oslu, u Norveškoj. Dok je vani oko 2 ˚C i ljudi uokolo hodaju u jaknama sa šalovima i kapama, ja se šećem po sauni u kupaćem kostimu na tako niskim temperaturama. Moja je mama čak i zaplivala u Sjevernom moru, ali to je za mene prešlo granicu i nisam mogla ući u more zbog hladnoće.
Letjela sam balonom u Turskoj, to je isto bilo nešto posebno.
FW: Imaš li neku obiteljsku putničku tradiciju koja je možda smiješna, ali je uvijek ponovite?
Uvijek pri ulasku u avion dotaknemo avion izvana i kada sjedimo zajedno, uvijek se držimo za ruke pri poljetanju i slijetanju. To nam je nekako postala „tradicija“.
FW: Koja te je destinacija najviše iznenadila, iako nisi puno očekivala?
Najviše me iznenadila Malezija, ondje smo ostali kratko zbog letova, pa nisam očekivana ništa posebno, ali jako mi se svidjelo zbog visokih modernih zgrada, a Maleziju uopće nisam tako zamišljala.
Što kažete na zimsko ljetovanje na Zanzibaru? Kruzovi znaju kako!
FW: Koje si najneobičnije jelo probala na putovanju – i bi li ga pojela opet?
U Vijetnamu smo išli na radionicu kuhanja tradicionalnih jela, a ja sam jako izbirljiva što se tiče hrane pa sam mislila da ću samo kuhati, a ne i kušati, ali sam probala to jedno jelo koje nikad u životu ne bih probala da mi je samo posluženo. Bilo je tako začuđujuće fino da sam pojela sve do kraja. Nemam pojma kako se zove to jelo ni od čega je rađeno, ali znam da mi se jako svidjelo. (Ostala tri jela koje smo radili nisu mi se sviđala…)
FW: Što je tebi normalno, a tvojim je prijateljima totalno čudno?
Mojim prijateljima čudno je već to što toliko putujem.
FW: Jesi li više tip putnika koji sve unaprijed isplanira ili voliš „vidjet ćemo kad stignemo“?
Budući da još putujem s roditeljima, prepuštam njima da se brinu gdje ćemo, kada i kako nešto raditi ili nekamo ići… ali i ja ponekad volim pogledati destinaciju na koju idemo. Kada počnem putovati sama, mislim da ću više-manje sve planirati unaprijed, bar one bitnije stvari.
FW: Tko je veći paničar na putovanjima – ti ili roditelji?
Moji roditelji nekada paničare na putovanju, nekada su mi baš dosadni zbog toga jer ja jednostavno znam da će biti okej… tako da, definitivno oni paničare više.
FW: Moraš li na putovanjima sama nositi svoje stvari ili to najčešće rade tvoji roditelji?
Kada svatko ima svoju prtljagu, svi nosimo svoje stvari, a kada mama i ja dijelimo kofer, onda se, ajmo reći, izmjenjujemo.
FW: Imaš li neku putničku priču koja je tada bila grozna, ali je danas jako smiješna?
Imam jednu pomalo sramotnu priču iz Osla u Norveškoj. Mama, njezina najbolja prijateljica, njezina kći – koja je ujedno i moja najbolja prijateljica – i ja bile smo na putovanju u Oslu. Posjetile smo Nacionalni muzej, u kojem se nalazi slavna slika Krik Edvarda Muncha.
Prijateljica i ja odlučile smo stati pokraj slike i oponašati pozu lika s platna. Već nam je u startu bilo neugodno, ali ništa pretjerano – barem smo tako mislile. Namjestile smo se, a u tom su trenutku tri dvadesetogodišnjaka, koji su stajali u blizini i gledali ravno u nas, prasnuli u smijeh. U toj sekundi poželjele smo doslovno nestati i propasti u zemlju od srama.
FW: Što najviše voliš raditi kad se smjestiš u novi grad/destinaciju?
Kada dođem u novi grad, prvo se javim svojim prijateljicama da sam došla i snimim im sobu u kojoj spavamo.
FW: Da možeš snimiti putnički TikTok trend na bilo kojoj destinaciji – gdje bi bio savršen backdrop?
Najsavršeniji bi TikTok definitivno bio snimljen u New Yorku ili Los Angelesu.
FW: Koja destinacija najviše odgovara tvojoj vibri i stilu?
Rekla bih da London daje najviše moju vibru. Usto, London mi je najdraži grad u kojem čak želim i živjeti u budućnosti.
FW: Kad postaneš punoljetna, hoćeš li nastaviti svoje putničke avanture po svijetu?
Kada odrastem, sigurno nastavljam putovati sama ili s prijateljicama. Moje frendice i ja već planiramo svakakva putovanja čim jedna od nas navrši 18 godina.
FW: Tata i mama su fotografi. Tko ti je od njih dvoje dosadniji s fotkanjem na putovanjima?
Mama i tata na putovanju svake dvije-tri minute zastanu fotografirati nešto. Ali mama je definitivno u vezi s tim gora od tate.
FW: Što si o sebi naučila na svim tim putovanjima?
Tijekom svih tih putovanja naučila sam da se prilično dobro snalazim u nepoznatim situacijama i prostorima. To sam shvatila jer moji roditelji često pogrešno skrenu pa ih ja moram navoditi.
FW: Imaš li putovanje iz snova koje čuvaš za budućnost – ono baš veliko?
Moja destinacija iz snova definitivno je New York. Onamo želim ići već jako dugo i jedva čekam dan kada ću sjesti u avion za New York.
FW: I za kraj: što bi rekla svojim vršnjacima koji se boje putovati ili misle da to nije za njih?
Rekla bih im da ne znaju što propuštaju, da se opuste, jer jamčim da će uživati.
