Obiteljska putovanja danas imaju veću vrijednost nego ikada prije – ne samo zbog bijega od svakodnevnih obaveza nego i zbog mogućnosti da se ojačaju međusobni odnosi i stvore dugotrajne uspomene. Nisu to putovanja rezervirana samo za roditelje i djecu, nego uključuju i širu obitelj: bake, djedove, rodbinu… Prema najnovijem istraživanju što ga je provela Expedia Group i Travel Value Indexu za 2025. godinu, čak 57 % putnika mlađih od 40 godina tvrdi da su im putovanja sada važnija nego prije pet godina, a glavna motivacija (u porastu tijekom posljednje tri godine) provođenje vremena s obitelji i prijateljima (49 % ispitanika) te potraga za novim iskustvima (44 %).
Ali, iza svakog putovanja krije se i osobna priča. Upravo jedno takvo osobno iskustvo dolazi nam od Nikole Brzaka, široj javnosti poznatijeg pod nadimkom Brzi – po kojem je nastao i njegov blog Brzi putopis.
Nikola je 26-godišnjak, podrijetlom vojvođanski Mađar rođen u Novom Sadu, život ga je vodio kroz Budimpeštu i Čakovec sve do Zagreba, gdje već godinama živi i stvara. Završio je Filozofski fakultet, smjer mađarski i poljski jezik i književnost, a danas radi kao social media i account manager. Osim toga, vlasnik je obrta za marketing. No, to je samo jedan segment njegova života. Drugi je onaj pokretački i vezan je za kreativnost, putovanja i priče koje nastaju na putu.
Njegov blog postao je središnje mjesto za sve ljubitelje putovanja koji traže korisne vodiče i savjete iz prve ruke. Svake nedjelje objavljuje novi putopis, često iznenadi kreativnim pristupom, a sve to gradi na stvarnim iskustvima s brojnih destinacija koje je posjetio – do sada 33 države. Osim putovanja, Nikola kaže da jako voli ići u kazalište, a ponajviše na mjuzikle. „Obožavam voziti bicikl i vrijeme provoditi na suncu, kao kakav gušter“, dodaje kroz smijeh.
Priča iza bloga Brzi putopis
Ono što se provlači kao nit vodilja kroz njegove tekstove, fotografije i priče jest veza s bakom. Nema tu, kaže, puno filozofije: njih dvoje čine tim. Ona mu je oduvijek bila podrška i oslonac, osoba koja ga je odgajala i brinula se za njega, a to čini i danas. Dok ga je kao dijete vodila kroz svijet, danas zajedno koračaju istim putem, samo u malo drugačijim ulogama. „Imamo jedno drugo i na tome smo neizmjerno zahvalni“, ističe Nikola. Upravo se u toj jednostavnosti krije srž njegova pristupa putovanjima – nije uvijek riječ o destinaciji, nego o osjećaju koji ih prati. A s bakom mu je, kaže, najljepše putovati.
Za Nikolu, svrha nije samo pronaći skriveni kutak neke strane metropole, nego zabilježiti trenutak koji vrijedi – za njega, za baku, za čitatelja koji traži nadahnuće. U vremenu u kojem se sve odvija brzo i digitalno, on svjesno bira bilježiti sporo, osjećajno i s toplinom. Upravo je zato Brzi putopis postao više od bloga. Postao je prostor u kojem se ljudi prepoznaju, mjesto gdje putovanja nisu luksuz, nego poziv da se krene, pa makar na jedan dan.
Baka i unuk – nerazdvojni suputnici u životnoj i putnoj priči
Putovanja s bakom nisu tek slučajnost, nego životni stil koji se godinama spontano gradio. Nikola otvoreno priznaje da je ta bliskost oduvijek bila njihova svakodnevica – nešto prirodno, gotovo neizbježno. „Svi su znali da smo baka i ja uvijek negdje. Nismo ni razmišljali da je to nešto posebno, to je jednostavno bio naš ritam“, govori s osmijehom. Ali s vremenom, kako je blog počeo rasti i okupljati zajednicu, postalo je jasno da upravo taj njihov odnos izaziva oduševljenje. Ljudi su prepoznali toplinu i iskrenost koju ta povezanost donosi.
Baka Klara, 77-godišnja vojvođanska Mađarica, postala je prava zvijezda među njegovim pratiteljima. Uvijek dotjerana, sa šalom koji kao da nosi osobni potpis i crvenim ružem koji nikada ne izostaje iz torbice – kao simbol elegancije, ali i životne energije koja ne jenjava.
Nikola kaže da su nerazdvojni, a njihova su putovanja sve samo ne mirna: „To vam je stalno neka akcija, cirkus, smijeh, zezanje. Imamo jednak smisao za humor, slične interese i rijetko se ne slažemo. Prije je ona mene vodila kroz svijet, sad ja vodim nju, ali ništa se zapravo nije promijenilo – i dalje sve radimo zajedno.“ Upravo zato, planiranje putovanja s bakom postalo je gotovo besprijekorno. Više se ne opterećuju detaljnim planovima – imaju okvirnu ideju, ali dopuštaju da se dan razvija prirodno. I dok bi mnogi pomislili da tempo treba prilagoditi njezinoj dobi, u njihovu slučaju često bude obrnuto. „Iskreno, njoj nikad nije teško. Ja sam taj koji ponekad želi sjesti, popiti kavu, a ona bi išla dalje. Pitam je može li, a ona me pogleda i kaže: ‘Ne pitaj, samo idemo.’“ Ta jednostavnost i odlučnost postale su pokretačka snaga svih njihovih zajedničkih avantura.
Biramo Europu, ali sanjamo daleke horizonte
Kada putuju zajedno, najčešće biraju europske destinacije – Italiju, Mađarsku, Sloveniju – bilo autom, bilo avionom. Povremeno se zapute i dalje, u toplije krajeve poput Španjolske ili Grčke, ali ipak preferiraju kraća i organiziranija putovanja. „Nema tu neke filozofije, važno nam je da možemo šetati, otkrivati male ulice, popiti dobru kavu, pogledati neku izložbu ili predstavu. Sve ono što oboje volimo.“
Među svim destinacijama koje su zajedno posjetili, Nikolina baka Klara posebno je zavoljela Italiju, s naglaskom na Rim i čarobni Capri. „Njoj je Italija sve – sunce, moda, hrana, ljudi. Jednostavno uživa u toj atmosferi“, objašnjava Nikola. Španjolska i Grčka također su joj pri srcu, ponajviše zbog mediteranskog šarma, toplog mora i opuštenog ritma života koji im oboma savršeno odgovara.
No, postoje i mjesta koja planiraju ponovno posjetiti – ne samo zbog ljepote nego i zbog uspomena koje ih vežu za te destinacije. A kamo to, upitali smo ga? Nikola ne dvoji: Kanarski otoci, točnije Lanzarote, sljedeća su velika želja. „Bio sam ondje u veljači ove godine i to je doslovno raj. Mir, priroda, posebna energija… To mjesto jednostavno morate posjetiti. Jedva čekam da odvedem i baku.“
Kad je riječ o poticanju bake na istraživanje, Nikola ističe da je uvijek za avanturu, ali s određenim ograničenjima: „Baka više voli poznata i lokalna mjesta, ali ja je potičem na nekonvencionalne destinacije, posebno na one daleke. Uobičajene turističke rute nikada nismo voljeli i trudimo se istraživati autentična mjesta izvan glavnih tokova.“
Svaki trenutak s obitelji vrijedi više nego što mislimo
Na pitanje o najzabavnijim trenucima s putovanja, Nikola ne zna odakle bi krenuo. „Uvijek se nešto dogodi, nikada nam nije dosadno“, kaže kroz smijeh. Ipak, jedna anegdota posebno mu je draga – priča o golubu u Parizu. „Svakog jutra čulo se nešto, neki čudan zvuk, a baka me je gledala i pitala: ‘Jesi to ti? Što to radiš?’ Trećeg dana otvorila je prozor i vidjela goluba kako guguće na prozorskoj dasci. Toliko smo se smijali da je to postala interna šala još danima nakon putovanja.“ Ali, iza svih tih smiješnih trenutaka krije se nešto dublje, a to je zajedništvo koje se na putovanjima učvršćuje i produbljuje. „Putovanja su za nas način da budemo još bliži jedno drugome. Upoznajemo se na drugačije načine, kroz situacije koje kod kuće ne doživljavamo. I to je neprocjenjivo.
Nikola često ističe koliko su obiteljska putovanja dragocjena – osobito ona s roditeljima, bakama i djedovima, generacijama koje su odrasle u posve drugačijem vremenu. „Uvijek mi je lijepo vidjeti obitelj koja putuje zajedno, pogotovo s djecom. Kad u avionu vidim obitelj s djetetom, nikad ne pomislim: ‘Joj, sad će plakati.’ Baš suprotno – drago mi je“, kaže.
Naglašava kako su upravo takva putovanja prilika da se svi članovi obitelji odmaknu od svakodnevice, promijene ritam i dožive nešto novo. „Bez obzira na to imate li djecu ili ne, putujte s roditeljima, bakama, djedovima. Njima to stvarno puno znači.“ Dodaje i nešto što često ponavlja sebi: „I naši roditelji, bake i djedovi prvi put žive ovaj život. Neki trenuci njima znače čak i više nego nama.“ Za sreću, kaže, nije potrebna daleka destinacija: „Dovoljno je i da odete na neki jednodnevni izlet, u šetnju, ma bilo kamo, samo da budete zajedno i stvarate uspomene.“
Lokalna kuhinja kao srce svakog putovanja
Velik dio svakog putovanja čini i gastronomija, a Nikola s užitkom istražuje lokalnu kuhinju kamo god stigne – srećom, nije izbirljiv. Iako se još nije odvažio na ekstremnije specijalitete poput puževa ili skakavaca, probao je mnogo toga – i redovito se vraća grčkoj, marokanskoj, talijanskoj i korejskoj kuhinji. „Tteokbokki je nešto što mogu jesti svaki dan“, priznaje. Baka, s druge strane, preferira poznatije okuse – najviše uživa u mađarskoj kuhinji, posebno zbog pikantnosti.
Zajednički su posebno uživali u Grčkoj, na Kosu i u Thessalonikiju, gdje su, kaže, „jelo pretvorili u doživljaj“. „Najbolje mi je kad restorani uz plažu nude ležaljke besplatno ako jedete kod njih. To je win-win situacija – odlično se jede, a onda se odmah zavalite na ležaljku s pogledom na more.“
Iako izbor restorana zna biti izazov, Nikola se oslanja na Google Maps, recenzije i TikTok preporuke koje skuplja prije putovanja. „Često se dogodi da smo toliko u šetnji i istraživanju da zaboravimo jesti, pa kad ogladnimo, gladni smo ko vukovi. Onda brzo tražimo neko mjesto koje izgleda dobro i ima super ocjene.“
Za sada još nije sudjelovao u kulinarskim radionicama, ali ne isključuje ni tu mogućnost. „Nismo baš za kuhanje, ali za jedenje – tu smo vrhunski“, priznaje kroz smijeh. Ipak, uvijek nastoji biti u kontaktu s lokalnim ljudima i običajima. „To mi je važno. Želim znati kako ljudi žive, što ih veseli, čime se bave. Ne želim biti samo turist koji fotka znamenitosti i ide dalje.“
Na kraju, kada planiraju zajednička putovanja, fokus im je jasan – šetnje, kultura, lokalna gastronomija, priroda i ponešto avanture. „Volimo šetati uz more, rijeke, jezera. Obavezno idemo u muzeje, a ako ima dobra izložba ili predstava, još bolje. Volimo unajmiti bicikl, čamac, pedalinu. Ja volim i nešto adrenalinski pa se dogovorimo, napravimo kompromis.“
Putovanje kroz prostor i emocije – između solo istraživanja i zajedničkih uspomena
Kad putuje sam, Nikola Brzak ide u sasvim drugom smjeru. Tada, kaže, nema granica – i doslovno i figurativno. Putovanja poput onih u Maroko ili New York proširila su mu vidike i otvorila novu razinu samostalnosti. „Nakon takvih putovanja više me nije strah ničega. Shvatio sam da se mogu snaći bilo gdje. Samo treba krenuti.“ Solo putovanja vidi kao priliku za osobni rast i introspekciju, bez kompromisa, bez žurbe, s potpunim uranjanjem u lokalnu svakodnevicu. „Kad sam sam, trudim se ne biti turist, nego živjeti kao lokalac – ući u kvart, sjesti u mali restoran, slušati kako ljudi razgovaraju, gledati ih kako žive. Tad putovanje dobiva potpuno novu dimenziju.“
Njegovo nedavno putovanje u New York bilo je spontano, planirano svega desetak dana unaprijed. „To je bilo nevjerojatno iskustvo“, kaže. „Najviše su me se dojmili Central Park, High Line i vožnja Staten Island Ferryjem. Najljepši vidikovci su Top of The Rock i The Edge. New York je grad koji nikada ne spava, a njegova energija uistinu je jedinstvena. Proveo sam ondje deset dana i osjećao se kao kod kuće.“ Nikola ne skriva želju da se jednog dana onamo i preseli.
Što se tiče planova za budućnost, Nikola ističe kako ga New York motivirao da otvori nove horizonte: „Želim što više putovati i istraživati daleke destinacije. Velike su mi želje Južna Koreja, Japan, Šri Lanka i Singapur, dok su mi Australija i maženje koala najveće želje.“ Njegova filozofija putovanja jednostavna je, ali duboka: „Putovanja su prilika za širenje vidika i svima koji još nisu otkrili tu strast poručujem – dajte si priliku jer nema većeg bogatstva.“
I upravo ta ravnoteža između solo avantura i obiteljskih putovanja čini njegov putni stil jedinstvenim. Na kraju, sve se svodi na ono od čega je i počelo – na uspomene. „Glavni mi je cilj pokloniti uspomenu – sebi, baki, onome tko čita. Da ostane nešto što će nas podsjetiti kako nam je bilo lijepo. Jer na kraju, to je jedino što ostaje.“
U svijetu koji stalno nekamo žuri, Nikola i baka Klara pokazuju kako se putuje – polako, s dušom i s puno smijeha. Jer na kraju, kako Nikola Brzak sam kaže: „Putovanje nije samo kretanje kroz prostor, nego i kroz emocije. A kad putuješ s onima koje voliš – onda si već stigao.“
