Filipini su peta najveća otočna država svijeta, nakon Indonezije, Madagaskara, Papue Nove Gvineje i Japana. Sastoje od 7641 otoka, od kojih je oko 2000 naseljeno, dok velika većina nije ni imenovana. Iako su veličinom tek 71. država u svijetu, sa 110 milijuna stanovnika, Filipini su 12. najmnogoljudnija zemlja svijeta! Mi smo ih posjetili u veljači 2025. godine u vlastitom aranžmanu i to s troje djece u dobi od 12, 9 i 4 godine. Proveli smo tamo 19 dana. Evo kako nam je bilo.
Rajski otoci bogate povijesti i kulturne raznolikosti
Naširoko je poznato da su Filipini rajski otoci koji obiluju predivnom prirodom, tirkiznim morem i bijelim pješčanim plažama, ali ono što malo ljudi zna je da su ime dobili po španjolskom kralju Filipu II. Naime, španjolska kolonijalna vladavina trajala je čak 333 godine, tijekom koje su Filipinci u naslijeđe dobili kršćanstvo pa su danas jedina azijska nacija pretežito katoličke vjeroispovijesti.
Religiozni stil života očituje se u mnogobrojnim procesijama i štovanju svetaca, a zanimljivo je da se Božić ovdje počinje slaviti već u rujnu! Nakon Španjolaca, povijest Filipina je tijekom sljedećih 48 godina obilježila vladavina Amerikanca, sve do proglašenja filipinske neovisnosti 1946. godine. Ovo je razlog zašto je, osim filipinskog, i engleski službeni jezik ove države. Gotovo svi stanovnici govore engleski, a mlađi dio stanovništva služi se filipinskim dijalektom u kojem dijelove rečenica izgovaraju na engleskom pa je tako komunikacija vrlo jednostavna.
Kako smo odabrali Filipine i iskoristili avanturu presjedanja u Kini
Posjet Filipinima dugo sam godina odgađala za trenutak kada si budemo mogli osloboditi barem tri tjedna za obilazak ove zemlje jer je ogromna. Međutim, kako o našoj sljedećoj putnoj destinaciji uvijek odlučuje cijena avionskih karata, a prošlog se proljeća pojavila akcija avioprijevoznika Air Chine s povratnim kartama iz Budimpešte za 440 eura, brzo sam shvatila da ćemo s djecom i školom jako teško ikad uhvatiti više od 2 tjedna i – karte su kupljene! Čekalo nas je ukupno 19 dana puta, a od toga smo na Filipinima proveli punih 14 dana. Iz našeg Splita smo do Budimpešte, kao i uvijek, išli automobilom. Svi akcijski letovi iz Budimpešte za Manilu imali su dugo presjedanje u Kini pa smo prespavali u Pekingu prilikom dolaska i na povratku.
Pozitivna strana toga je što smo stigli odmorniji, polako smo se privikavali na jet lag (vremenska razlika je 7 sati), a u povratku smo posjetili i Kineski zid! Negativna strana je to što nam je na sam put otišlo 5 dana, ali u protivnom bismo avionske karte platili barem duplo više, a to nam nije bila opcija. Air China nam je bila odlična, avioni su ogromni, sve je bilo na vrijeme, a hrana preukusna. Prvi put smo letjeli avionom koji nema klasična sjenila na prozorima, već automatsko zasjenjenje u četiri moda koje se mijenja na pritisak. To nam je bilo otkriće!
Iskoristili smo školske praznike u veljači kada su djeca slobodna i tome dodali još sedam radnih dana. Kao i uvijek, nosili smo knjige sa sobom i obavljali sve školske obaveze na putu. U ovo doba putujemo već četvrtu godinu za redom, otkad postoji drugi dio zimskih školskih praznika i to nam je najdraže doba za putovanje: u tropskim destinacijama traje suha sezona, a cijene su znatno niže nego u vrijeme božićnih praznika.
Izostanke duže od tri dana razrednici moraju odobriti, a potrebno je i ravnatelju poslati molbu. S obzirom na to da su nam djeca odlikaši i vrate se potpuno spremni za daljnji rad, uvijek dobijemo pozitivan odgovor. Razlika je samo u tome što ne sjede u klupi nego školske obaveze obavljaju u tropima.
Vodič kroz city break avanturu grada u kojem vas više od 1000 patuljaka prati na svakom koraku
Filipini s djecom: Tri otoka, puno istraživanja i nezaboravna iskustva
Za naš dvotjedni posjet odabrali smo tri otoka: Coron, Palawan i Bohol. Glavni grad Manilu, koji se zapravo sastoji od 16 manjih gradova i poznat je po prometnom kaosu i gužvi, nismo razgledavali, već smo tamo samo prespavali na dolasku i odlasku. Za spomenuta tri otoka sam se odlučila nakon dosta istraživanja. Generalni savjet ljudi koji su već posjetili Filipine je ne pretjerati s brojem otoka jer se na prebacivanje s jednog na drugi izgubi gotovo cijeli dan. Iako zvuči pretjerano, doista je tako, gužve na aerodromima i u prometu su ogromne.
Osim toga, bilo mi je gotovo nemoguće pronaći putopis obiteljskog putovanja Filipinima. Iz nekog razloga ljudi tamo otputuju uglavnom bez djece. Pretpostavljam da je to tako jer je putovanje logistički prilično zahtjevno, ali istovremeno je i destinacija za uživanje pa se nadam da će moj putopis potaknuti neke roditelje da se odluče za ovu divnu destinaciju.
Zadovoljna sam našim odabirom otoka. Coron i Palawan su po meni must see – to su one fotografije koje internet izbaci kad u tražilicu upišete „Filipini“. Bohol smo izabrali zbog unutrašnjosti, životinjica tarsiera i riba sardina. Otok Boracay poznat je po dugačkoj plaži s puno restorana i barova, ali bez nekog dodatnog sadržaja pa ga zato nisam uvrstila u naš itinerar, barem ovog puta. Otok Cebu poznat je po brojnim slapovima i canyoningu, za koji djeca moraju biti starija od 12 godina pa smo i njega ostavili za neki idući put.
Kako smo isplanirali putovanje Filipinima – itinerar, letovi i korisni savjeti
Itinerar puta odredile su nam cijene avionskih karata unutrašnjih letova. Iz Manile smo letjeli za Coron, točnije otok Busuanga, gdje smo proveli pet dana. Prebacili smo se zatim u gradić El Nido na otoku Palawan, gdje smo bili četiri dana. Iduća četiri dana proveli smo na otoku Boholu i manjem otočiću Panglao, koji je s Boholom povezan mostovima te, za kraj, vratili smo se u Manilu.
Ova četiri leta koštala su nas 250 eura po osobi, a karte smo kupili oko pola godine ranije jer cijene jako rastu kako se približava datum putovanja. Osim avionom, s Corona se u El Nido na Palawanu može doći i brodom. Plovidba traje pet sati, no često bude jako nemirno more, a cijena broda nije puno jeftinija od avionske karte pa smo radije izabrali 30-minutni let.
Mnogi putnici izaberu grad Puerto Princesu kod prebacivanja na Palawan. Avionske karte su jeftine, a u blizini je druga najveća podzemna rijeka na svijetu, uvrštena na popis 7 prirodnih svjetskih čuda. Međutim, zbog duge vožnje od Puerto Princese do El Nida, mi smo ovo preskočili.
*Napomena: u cijenu avionske karte uglavnom je uključen kabinski kovčeg od 7 kg i ruksak od 4 kg, a veliki kovčeg treba dodatno platiti. Kupite nadoplatu najkasnije dan prije leta, a cijena je uglavnom 15 eura. Mi smo napravili grešku i došli na prvi unutarnji let bez kupljene nadoplate za veliki kovčeg pa smo ga platili više od 100 eura (6 eura/kg). Za ostale smo letove nadoplate za kovčeg kupili unaprijed, a kod Air Swifta u cijenu karte bilo nam je uključeno 10 kg checkirane prtljage po osobi (ukupno 50 kg), iako to nismo znali.
Coron: Rajske lagune, jezera i nezaboravne brodske avanture
Coron je malo mjesto na otoku Busuanga, odakle se ide na izlete brodom oko obližnjeg nenaseljenog otoka Coron. Do ovog rajskog otočića može se doći samo brodom i to nam je bio najljepši dio Filipina! Dva dana proveli smo na izletima brodom, u sklopu kojih smo vidjeli Twin Lagoon, Kayangan i Barracuda jezera, ronili smo po koraljnim grebenima i kupali se na rajskim plažama.
Za ulazak u lagunu potrebno je unajmiti kajake, a kupanje u laguni i jezerima dozvoljeno je samo u prslucima za spašavanje. Iz Corona se još može otići na termalne izvore Maquinit Hot Spring, koji se sastoje od četiri bazena s vodom od 37 do 41 °C. Ovo nije must see pri posjetu ovom otoku, ali s obzirom na to da u blizini nema lijepih plaža dostupnih tuktukom, termalni izvori odličan su način opuštanja i nošenja s jet lagom. Mjesto Coron je zapravo jedna ulica u kojoj su nanizani restorani i dućančići, koja oživi navečer kad ju preplave turisti nakon iskrcaja s brodskih tura.
El Nido: Brojne plaže, izleti i biserni suveniri na Palawanu
Za razliku od Corona, oko El Nida na otoku Palawan su brojne divne plaže, tako da se tamo može lako provesti i tjedan dana, a da se ne ide na izlete brodom. Posjetili smo plaže Marimegmeg i Las Cabanas, od kojih je ova druga poznata po divnim zalascima sunca. Obje su čiste, s dosta hladovine, s mnogim barovima i restoranima odmah uz plažu. Iznad Las Cabanas plaže je početna točka za zip line kojim se stiže do malog susjednog otočića, ali za to, nažalost, nismo imali vremena.
Lio plaža u blizini aerodroma u El Nidu je predivna ogromna plaža na kojoj se može lako provesti čitav dan, uživajući u sunčanju ili, kao naša djeca, u skakanju po valovima. Plaža ima besplatne ležaljke, suncobrane i Wi-Fi! Vidjeli smo i tablu s upozorenjem na nik nik pješčane mušice, koje mogu posjet plaži pretvoriti u neugodno iskustvo, ali naprskali smo se repelentom i nije bilo posljedica. Još jedna poznata plaža je Nacpan, do koje se iz El Nida vozi tuktukom oko pola sata. Ipak, razlog zbog kojeg većina posjetitelja dolazi u El Nido su izleti brodom na obližnje otoke, plaže i lagune.
Nude se A, B, C i D ture, od kojih svaka uključuje posjet nekoliko plaža, koraljnih grebena ili laguna. Međutim, ture lako mogu biti otkazane večer prije zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Mi smo iz El Nida išli samo na jedan izlet brodom tijekom kojeg smo posjetili Big Lagoon, Secret Lagoon te plaže Pasandingan i Paradise.
Bilo nam je divno, ali u usporedbi s Coronom, u El Nidu su daleko veće gužve na plažama i u lagunama, ture su skuplje, a valovi su ogromni na otvorenom moru pa nas je ta cjelodnevna vožnja znatno umorila. Kako bilo, Coron nam je definitivno ukrao srce!
S druge strane, na Palawanu smo kupili predivne suvenire: nakit od perli! Naime, ovaj otok poznat je po uzgoju bisera, koje ćete naći po zaista smiješnim cijenama. Biserni nakit kupuje se na štandovima na cesti, ali prodavači su se dosjetili kako da vas uvjere da su perle zaista prave: imaju spremne ogrlice od plastičnih perli i upaljač pa slijedi demonstracija – plastični nakit gori, dok pravi biseri ostaju neoštećeni!
Otok Panglao: Istraživanje unutrašnjosti otoka i susret s tarsierima
Na Boholu, odnosno Panglao otočiću, bili smo smješteni u blizini Alona plaže. Na jedan smo dan unajmili automobil za posjet unutrašnjosti otoka. Za 40 eura moguće je unajmiti vozača da vas vozi, što je isplativije, ali s obzirom na to da je mom suprugu vožnja uvijek najdraži dio putovanja, mi smo unajmili automobil za 25 eura.
Posjetili smo najmanje živuće primate na svijetu, tarsiere ili avetnjake, u njihovu prirodnom staništu. Ove noćne životinjice veličine dlana žive u šumama jugoistočne Azije, imaju velike oči, mogu okrenuti glavu za 180 stupnjeva u svakom smjeru i skočiti na 3 – 5 metara udaljenu granu, što ih čini izvrsnim lovcima. Budući da se nakon noćnog lova uvijek vraćaju na iste grane, može ih se posjetiti uz pratnju vodiča.
Organizatori se jako brinu za dobrobit avetnjaka, a prilikom posjeta potrebno je biti jako tiho i hodati na prstima, tako da ih se ne ometa. Trebam li spominjati kako je ovo bio apsolutni highlight čitavog Bohola za našu djecu? Toplo preporučujemo posjetiti ovu atrakciju.
Nezaboravna iskustva na Boholu: Krstarenje rijekom Loboc i ronjenje sa sardinama!
Nakon Bohola krstarili smo po rijeci Loboc koja teče unutrašnjošću otoka. Ovo je jako popularna atrakcija i uglavnom se čeka red za kupnju karata i ukrcaj, ali sve je odlično organizirano. Brodovi isplovljavaju svakih pola sata, a zadnji ukrcaj je oko 14 sati. Plovidba traje sat i pol, a uključuje buffet ručak na brodu, živu glazbu tijekom cijele plovidbe i predstavu folklornog filipinskog plesa. Mi smo baš uživali u krstarenju, priroda je predivna, a ja sam se okušala u sviranju filipinskog ukulelea i tradicionalnom plesu među bambus štapovima. Za ručak ima jako puno izbora i odlična je prilika da probate razna filipinska jela koja se inače ne biste usudili naručiti u restoranu, a sve je bilo preukusno!
Osim škampa, tune i svinjskih ražnjića, probali smo za njih tipične, a za nas neobične deserte: puding žele od kokosa i desertnu kavu – žele. Na ovom izletu posjetili smo još i čarobnu šumu mahagonija kroz koju vodi cesta. Do možda najpopularnije atrakcije, čokoladnih brda, nažalost nismo stigli jer nam je dan bio prekratak. Drugog dana otišli smo na ronjenje sa sardinama na Napaling reef – potpuno nestvarno iskustvo i po meni najbolji doživljaj na Boholu, doslovno kao da si u akvariju s milijunom riba!
Najveća i najpopularnija plaža na Panglao otoku, Alona beach bila je prepuna bagera za vrijeme našeg boravka pa smo se kupali na udaljenijoj, ali daleko ljepšoj Dumaluan plaži. Čista je, idealna za djecu, bez valova. Kupali smo se kod Oceanica resorta jer uz kupnju pića kod njih, stolice se mogu koristiti besplatno. Usput budi rečeno, imaju odličnu kavu!
Na ovoj su plaži, na posljednjem kupanju na Filipinima, onako za rastanak, djeca dobila „poljubac“ meduze. Srećom, na plaži imaju spremne boce s octom koji zaista brzo pomaže pa je sve prošlo bez suza. Očito je ovo učestala pojava. Na dosta smo plaža vidjeli upozorenja na meduze, ali samo smo na toj imali bliski susret (meduze su oku nevidljive).
Izlet brodom na obližnji Balicasag otočić i važnost ekološkog turizma
Jednog smo jutra otišli na izlet brodom na obližnji Balicasag otočić, poznat po koraljnim grebenima i kornjačama, ali izletom nismo bili oduševljeni. Vidjeli smo kornjače i ribice, ali greben je nažalost mrtav i nije ni blizu onima na Coronu. Turisti i vodiči gazili su perajama i cipelama po koraljima pa što uopće očekivati. Vjerujemo da je tu nekad bilo divno, ali to je prošlost, a takav turizam je neodrživ. Otočić je prljav, prepun pasa lutalica (ovo je inače veliki problem na Filipinima) pa smo skratili izlet i vratili se na Dumaluan plažu.
Nije svugdje tako. U Coronu i El Nidu su zaista ekološki osviješteni. U El Nidu uopće nema plastičnih vrećica i slamki, a ulice i plaže su pune čistača koji kupe svaki komadić otpada. Također, na izletima brodom potrebno je platiti tzv. environmental fee ili ekološku taksu. Na Coronu se ona plaća za svaku plažu i lagunu i to od 3 do 5 eura po osobi, a u El Nidu se plaća jednokratno 7 eura po osobi i vrijedi 5 dana. Potpuno podržavam naplatu ove takse jer time plaćaju održavanje i čišćenje plaža i mora.
Praktičan prijevoz po otocima
Za prijevoz po otocima koristili smo tuktuk, koji je na svakom otoku drugačiji: u Coronu u njega može stati pet osoba, u El Nidu manje pa smo morali uzimati dva, dok je na Boholu klasičan, kakav smo već vidjeli po Aziji.
Vožnje su jeftine, nekoliko eura, a moguće je dogovoriti se s vozačem da vozi na više lokacija u danu i čeka što se plaća 15-ak eura. Uglavnom imaju dogovorene cijene pa nije potrebno cjenkati se. Filipinci su općenito dragi, veseli i prijateljski nastrojeni. Nismo imali osjećaj da nam žele izvući novac i uvijek su bili spremni pomoći.
Smještaj na Filipinima: Odlični hoteli i povoljan Airbnb za obiteljski odmor
Za smještaj smo kombinirali Booking.com i Airbnb, a prosječna cijena noćenja s doručkom za nas petero bila je niža od 50 eura. U Coronu i El Nidu imali smo odlične hotele (Sun Valley Inn u Coronu i Bayview Country Inn u El Nidu) s čistim i urednim sobama s dvama bračnim krevetima. Cijena s doručkom bila je 50 eura po noćenju, za svaku preporuku. Za doručak smo birali između jaja na razne načine, vafla ili palačinki, dodatno su tu još bili tost, namaz, voće i kava ili čaj.
Na Boholu smo preko Airbnba unajmili kuću s trima sobama, dvjema kupaonicama i bazenom, koju smo uz kupon platili 43 eura po noćenju. Cijena je inače 65 eura po noćenju! Tu smo doručak spremali sami, a vlasnica ima svoj tuktuk i vozača, koji nas je do plaže i centra vozio besplatno, dok smo za veće udaljenosti plaćali od 2 do 3 eura.
*Napomena: Ako letite Air Chinaom i imate layover duži od 6 sati, možete dobiti besplatni smještaj u hotelu i prijevoz s ili do aerodroma. Mi ovo nismo znali i imali smo već rezerviran smještaj u dolasku, ali u povratku smo ga otkazali i uzeli taj besplatan.
Valuta je filipinski peso i lako se preračunava: 1 euro = 60 pesosa. Uglavnom se plaća gotovinom, a samo su u rijetkim restoranima primali kartice. Daleko najbolji tečaj je, neočekivano, na aerodromu u Manili pa savjetujem da tu odmah promijenite onoliko novaca koliko mislite da će vam trebati za cijelo putovanje.
Filipinska kuhinja: Savršenstvo okusa na svakom koraku, od morskih plodova do azijskog street fooda
Hrana je savršena! Najeli smo se lignji i škampa, iako smo mislili da nećemo dugo nakon prošlogodišnjeg posjeta Zanzibaru. Srećom, prevarili smo se. Logično, uz plažu su restorani skuplji, ima i puno vegan i cool modernih restorana u kojima ćete obrok platiti skuplje, ali ako prošećete u ulicu iza, obrok ćete platiti svega nekoliko eura. Restorane smo birali prema ocjenama na Google karti, a danas se većinom tako mogu provjeriti i jelovnici, zato svakako ostavljajte recenzije!
Porciju piletine, lignji, ribe s rižom ili pomfritom jeli smo za 4 do 5 eura. Ima jako puno jeftinih azijskih street food lokala s ukusnim pad thaijem za isto toliko novaca.
Za izbirljive i za djecu: Skoro svaki restoran ima pohanu piletinu ili ribu s pomfritom i svi roditeljski problemi su riješeni!
Preporuka za restorane
Gavin’s kitchen + bar u Coronu, u kojem smo jeli svih pet dana jer je ponuda raznolika, porcije su velike, a cijene pristupačne. Vrhunsku pizzu jeli smo u Bella Vita u El Nidu – odličan lokal na plaži, jedeš s nogama u pijesku, dobra vibra, skuplji je od ostalih, a to znači da je pizza 10 eura. A onda djeca sa zadnjim zalogajem otrče u more, a ti naručiš mojito za 5 eura! Odličan lokalni jeftini restoran je Maa’s u El Nidu, a odlični azijski su Rice8Spice i Thai Kitchen u El Nidu, gdje su porcije također od 3 do 4 eura.
Na Panglao smo triput jeli u Garlic ‘n’ Lemon, gdje sam ja uživala u škampima, a ostatak obitelji u piletini ‘na bijelo’. Kažu da je ista kao što mama kuha doma :D. Jako je puno štandova na kojima pripremaju palačinke s Nutellom, što nam je skoro svake večeri bio desert – preporuka za Mathew’s Island Crepe koji ima bezbroj vrsta palačinki!
Na Boholu imaju odlične torte i kavu u Zara’s cafe. Općenito se može naći dobra kava, ali ako je dobra, onda je i skuplja, oko 3 eura. Još jedna zgodna stvar na Filipinima je što u svakom restoranu dobiješ pitku vodu besplatno, a u hotelima i na aerodromima imaš besplatan refill na bačvama s vodom.
Privatni brodski izleti za izbjegavanje gužvi na Filipinima i cijene takvih tura
Izleti brodom bili su nam jedina skuplja stavka putovanja. I ovo može biti jeftino ako se ide na grupne ture brodom s 20 – 30 ljudi. Cijena ovih izleta je 25 do 30 eura po osobi, a uključuje 4 do 5 stajanja na plažama, grebenima, u lagunama, ulaznice ili environment fees koje sam ranije spomenula, ručak i opremu za snorklanje.
Kajaci za lagune se dodatno plaćaju. Budući da velik broj ljudi svakodnevno ide na ove izlete pa su na lokacijama i ogromne gužve, mi smo odlučili privatno unajmiti brod. Ocijenili smo da u konačnici nisu to veliki novci za ono što dobiješ – privatni brod s vodičem, mogli smo stati gdje i kad smo htjeli, i što je najbitnije, izbjegli smo ogromne gužve. Dodatno, nismo morali krenuti u 8 ujutro i izgubiti dva sata na skupljanje ostalih i ukrcaj, već smo se naspavali i krenuli u 10 ujutro, što nam je bilo jako bitno zbog djece, a povratak je bio u sumrak. Za dvoje ljudi dosta je velika razlika u cijeni, ali s obzirom na to da mi plaćamo za pet osoba, u konačnici nismo potrošili puno više nego da smo išli na grupne ture.
Svaka opisana tura moguća je i u privatnom aranžmanu, ali tada su cijene astronomske. Zato smo mi ispregovarali da unajmimo brod s vodičem, a onda sami plaćamo ulaznice, maske i ručak, za koji smo najprije ujutro na tržnici odabrali namirnice od kojih nam je posada kasnije spremila ručak.
Ovakvu turu smo u Coronu platili 130 eura (plus kajake) i to je bio dan iz snova! Iskustvo jedenja svježe pripremljenog ručka na plaži je bilo odlično, ali djeca su nam jako malo pojela, veliki dio bacili smo ribama i opet smo išli na večeru nakon izleta. Zato smo idućeg dana ponijeli peciva i grickalice na brod, izostavili ručak i turu platili 80 eura! Čitav dan smo bili na brodu, krojili smo raspored kako nam je odgovaralo. Sami u raju!
U El Nidu su ture malo skuplje pa smo tamo privatni izlet platili skoro 200 eura bez ručka, ali i udaljenosti su bile dosta veće. Kombinirali smo dvije ture koje su jedine bile dozvoljene tog dana zbog valova pa je i gužva bila neizbježna jer su svi ljudi tog dana bili na istim lokacijama. Na Boholu smo privatnu turu na Balicasag otok platili 60 eura.
Da zaključim, bilo je ovo jedno divno putovanje, koje bismo vrlo rado ponovili, drugi put s nekim novim otocima. Jeftino, raznolikog sadržaja, s prirodom koja obara s nogu, odličnom hranom, dragim ljudima. Što nam više treba!?
