Zahvaljujući Gradskoj udruzi umirovljenika, Grad Sveti Ivan Zelina već 15 godina zaredom organizira Loparijadu, jedinstveno gastronatjecanje i prezentaciju posvećenu lokalnoj tradicionalnoj slastici, tankoj gibanici loparki. Na ovoj manifestaciji, koja slavi kulturnu baštinu regije, sudjeluje i do dvadesetak žena iz grada Sveti Ivan Zelina i okolnog Prigorja. Ovogodišnja, petnaesta Zelinska loparijada održat će se 17. studenoga u Dvorani Ivana (Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 5) s početkom u 18 sati.
Slastica slična tankoj gibanici
Riječ je o autohtonom starinskom tankom kolaču, gibanici sličnoj vrbovečkoj peri, odnosno vrsti zljevanke koja je tipična za Prigorje i kraj koji gravitira gradu Sveti Ivan Zelina. Loparka u podlozi ima tanko tijesto na koje se stavlja nadjev od sira i vrhnja, a iako može biti i u slanoj varijanti i s podlogom od različitih vrsta brašna, češće se, kaže nam Marinka Zubčić Mubrin, direktorica Turističke zajednice grada Sveti Ivan Zelina, servira kao slatki kolač.
U prošlosti se loparka tradicionalno pripremala za radove u polju i blagdane, dok danas uživa status izvorne prigorske slastice i često je glavna zvijezda na proslavama, domjencima, vjenčanjima i drugim svečanostima.
Tajna dobre loparke nije samo u domaćim sastojcima – kravljem siru i vrhnju, brašnu te jajima iz domaćeg uzgoja – nego i u izgledu – sjajnoj površini slastice. Naime, domaćice ravnotežu u okusu i izgledu postižu tako da na vrh stave maslac sa šećerom. Taj je odsjaj poput providne glazure koja je, ako je kolač uspio, svjetlucava zbog rastopljenih kristalića šećera, a posebnost loparke su i zavrnuti rubovi tijesta na krajevima.
Tenka gibanica – tradicionalna, brza i ukusna delicija kao as iz rukava za svaku priliku
Naziv slastice dobiven po drvenoj lopati, loparu
Loparka je naziv dobila po tradicijskoj lopati, loparu s kojim se slastica u prošlosti stavljala u krušnu peć, a u originalu se pekla u zemljanim protvanima i okruglim cimpletima.
Tijesto za loparku obično se priprema od glatkog brašna ili mješavine pšeničnog i malo raženog brašna. Neke domaćice dodaju prstohvat soli, dok druge brašno miješaju isključivo s vodom, neke pak s mlijekom i vrhnjem ili samo s vrhnjem. Postoje i recepti koji uključuju malo ulja ili sirutku, što tijestu daje posebnu glatkoću i finu teksturu. U nekim varijantama dodaje se i žličica šećera. No, za loparku je karakteristično vrlo mekano tijesto koje se priprema s dodatkom jednog jajeta.
Ako želite kušati ovu tradicionalnu slasticu, obavezno do 15. studenoga rezervirajte svoja mjesta na brojeve Gradske udruge umirovljenika Sveti Ivan Zelina 091 566 1716 ili 098 928 9893. Cijena ulaznice iznosi 25 eura po osobi, a uključuje večeru s degustacijom loparki te glazbeni program.
